Čelebićki plato, u fočanskoj opštini, naseljavaju još samo rijetki gorštaci, koji su ostali vjerni rodnoj grudi.

Ovaj plato, prosječne nadmorske visine 1.200 metara, poznat je po eksploataciji šume, ali i prirodnim ljepotama.

Do 1960. godine, Čelebići su bili opština, a tada su kao mjesna zajednica ušli u sastav opštine Foča.

Sa Meštrevcem i Zavaitom čine jedinstvenu prirodnu cjelinu - planinsku zaravan na granici BiH i Crne Gore oivičenu kanjonima Tare na jugu i Ćehotine na sjeveru, te planinskim vrhovima LJubišnje na istoku i Pliješa na zapadu.

U ovom živopisnom, ali i surovom planinskom kraju na platou kanjona Tare bogatom šumom i idealnom za bavljenje stočarstvom iz godine u godinu sve je manje stanovnika.

Čelebićani su nekada mogli da se pohvale da su među prvima u BiH imali telefon, kaldrmu, vodovod, školu, ali je nakon višedecenijskog odliva stanovnika kraj gotovo opustio, a seoske škole su pozatvarane.

Ova visoravan, nalik zlatiborskom kraju ima i veliki turistički potencijal, a bogata je i nalazištima rude olova, bakra i cinka.

Čelebići su od Foče udaljeni pedesetak kilometara, a regionalni put, preko prevoja Bakić, decenijama je u veoma lošem stanju i upravo su odsječenost od svijeta, kao i loša elektromreža najveći problemi ovog kraja.

Predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Čelebići Dobrilo Lečić navodi za Srnu da ovaj plato trenutno naseljava oko 250 do 300 stanovnika.

"Najviše se bave stočarstvom, a nekolicina ih radi u Šumskom gazdinstvu `Maglić`, koje ovdje eksploatiše šumu. Najveći problemi su putevi i struja, a naša rak-rana je glavni put. To je tako još otkako su Čelebići postali mjesna zajednica 1960. godine", ističe Lečić.

U čelebićkom selu Krna Jela, koje je nekada imalo i školu, zazimi svega desetak stanovnika. Jedan od njih je i pedesetogodišnji Mileta Jevtović.

"Živimo kojekako, snalazimo se, nešto po šumarstvu, nešto od gljive ljeti, svašta. Stoke držimo pomalo za svoje potrebe, slabije, nema naroda, nema ko da čuva, za stoku treba čoban 24 časa. Najveći problem su komunikacije, ljeti i nekako, borimo se dok su putevi prohodni - čim padne prvi snijeg u velikom smo problemu", priča Mileta.

On polaže velike nade u istraživanje nalazišta rude olova, bakra i cinka, čiji rudnik postoji sa druge strane granice, u Crnoj Gori. Istraživanja traju već četiri godine.

Milisav Lečić živi u centru Čelebića i smatra da je velika greška napravljena ukidanjem zemljoradničkih zadruga, jer je seljak ostao bez sigurnog tržišta.

Zbog svog geografskoj položaja, Čelebići su imali veliki strateški značaj za Austrougarsku, koja je vladala BiH krajem 19. i početkom 20. vijeka, pa se Čelebićani mogu pohvaliti i da su među prvima u BiH imali vodovod, telefon, školu i kaldrmisani put.

Za Čelebiće se danas može reći da su biser prirode i potencijalna turistička atrakcija.

Ali, slabe saobraćajne komunikacije, oštra planinska klima i promjena načina života, uticali su da stanovništvo u potrazi za boljim uslovima napusti ove predjele, koji su ostali čisto ekološko područje.