Velike i slavne njemačke kompanije koje vladaju današnjim tržištima decenijama su brižno skrivale svoju neslavnu ulogu u doba nacizma. No, mračna prošlost saradnje s Hitlerom polako izlazi na vidjelo, prenosi jutarnji.hr.
Vjerovatno nema osobe u zapadnom svijetu koja barem jednom u životu nije popila Aspirin, kao što će se teško pronaći ona koja nije probala Coca-Colu. Mnogi imaju Volkswagenove, Opelove, Fordove ili BMW-ove automobile, neki se na poslu voze u Thyssen-Kruppovim liftovima, nose Hugo Boss odijela i koriste IBM-ova računare, možda su osigurani kod Allianza, a u pauzi pojedu neki Nestleov proizvod.
Ali tek rijetki razmišljaju o tome ili uopšte znaju da su te kompanije samo neke od onih koje su lukrativno poslovale s nacističkim režimom, mnoge i tokom rata, kada su čak kao radnu snagu koristile ratne zarobljenike i prisilne radnike iz okupiranih zemalja. Bez podrške vlasnika pojedinih navedenih kompanija, Adolf Hitler možda nikad ne bi ni zasjeo na vlast.
Među kompanijama i industrijalcima iz Njemačke koji su ostavili najdublji trag u nacističkom režimu jedan od najuticajnijih bio je Ferdinand Porsche. Sastao se s Hitlerom 1934. kako bi utanačili detalje razvoja “narodnog automobila”, Volkswagena, za koji je njemački Führer tražio da bude aerodinamičan, kao Buba...
Tako je prije Drugoga svjetskog rata rođen danas kultni automobil, a tokom rata, kada se Porsche prebacio na dizajniranje i proizvodnju tenkova i dugih vojnih vozila, smatra se da su četiri od pet radnika koji su radili u njegovim tvornicama u Stuttgartu i Wolfsburgu bili prisilni radnici. Ferdinand je navodno imao direktnu liniju prema Heinrichu Himmleru, kad god bi mu zatrebalo još radne snage iz logora.
Direktnu vezu s koncentracijskim i logorima smrti imala je još jedna kompanija - osiguravajući div Allianz. Budući da je šef Allianza Kurt Schmitt bio Hitlerov ministar ekonomije, dobili su praktički monopol na osiguranje u državi, a to je išlo tako daleko da su osiguravali sve zgrade i zaposlenike Auschwitza.
Nakon Kristalne noći 1938. godine, velikoga koordiniranog pogroma Jevreja širom Reicha, premije za uništenu jevrejsku imovinu Allianz je isplatio Trećem Reichu. Štoviše, Allianz je osiguravao imovinu oduzetu Jevrejima koji su bili slani u logore, ali nakon rata odbijao je isplatiti polise životnog osiguranja za one koji se iz logora nikada nisu vratili. Razlog? Krajnje ciničan i groteskan: nepostojanje smrtovnice, kao da su ih SS-ovci izdavali na ulazu u plinske komore.
Ti isti SS-ovci na sebi su nosili crne uniforme koje je dizajnirao član nacističke stranke, stanoviti Hugo Boss, još tamo 30-ih, samo osam godina nakon što je osnovao kompaniju. Osim zastrašujućih crnih uniformi Schutzstaffela, osmislio je i uniforme za Hitlerovu omladinu te SA, a posao je išao tako dobro da je i on trebao prisilne radnike iz Poljske i Francuske. Čizme za vojsku je proizvodio Adolf Dassler, koji će kasnije osnovati - Adidas.
- Naravno da je moj tata bio nacist. Ko nije u ta doba? - rekao je 1997. Hugov sin Siegfried Boss.
Nisu mnogi, ali zato jesu Günther i Herbert Quandt, otac i sin na čelu Bayerische Motoren Werke, poznatije kao BMW. Štoviše, bili su lično bliski s Hitlerom, a Günther je neko vrijeme bio u braku s Magdom Göbbels. Njihovi potomci i danas su vlasnici BMW-a, a od ove godine su i službeno najbogatiji Nijemci, kombinovano teški 31 milijardu evra.
BMW je priznao da je koristio i do 30 hiljada prisilnih radnika tokom rata (iako im neki istoričari pripisuju 50 hiljada), koji su izrađivali motore za Luftwaffeove avione te motocikle za kopnenu vojsku i Waffen SS, kao i municiju, baterije, oružje. Porodica je imala udjele i u proizvođaču baterija VARTA te Daimler-Benzu, proizvođaču Mercedesa, u kojima se najčešće vozila nacistička elita.
Najveći profit od nacista ostvarivao je ogromni konglomerat pod imenom IG Farben, nakon General Motorsa, U.S. Steela i Standard Oil of New Jerseyja svojedobno četvrta najveća kompanije na svijetu. Među ostalim, proizvodili su Zyklon B, plin korišten za masovna ubistva u logorima. Jedna od podružnica (među kojima su bili i BASF te Agfa) bio je i današnji farmaceutski div Bayer, koji se prvo pročuo time što je sintetizirao lijek protiv kašlja Heroin, ali je pravu slavu stekao lijekom nazvanim Aspirin. Sintetizirao ga je zaposlenik po imenu Arthur Eichengrün, ali pošto je bio Jevrej, Bayer je kao tvorca Aspirina uvijek isticao njegova podređenog, Felixa Hoffmana. Naravno, i Bayer i ostatak IG Farbena ekstenzivno je koristio prisilne radnike.
Baš kao i Siemens. U tvornicama sagrađenima u blizini Auschwitza i Buchenwalda izrađivali su skoro sve zamislivo za njemački ratni stroj. Stotine hiljada prisilnih radnika radilo je na dijelovima za željezničku, komunikacijsku i energetsku infrastrukturu Trećeg Reicha. Upravo je Siemens proizvodio plinske komore za logore istrebljenja. Velika fertutma nastala je 2001. kada je kompanije pokušala zaštititi ime Zyklon, želeći prodavati proizvode poput usisivača. Zbog Siemensove povezanosti s holokaustom, to podsjećanje na Zyklon B nije dobro odjeknulo u javnosti, pa su odustali.
