Anoreksija i bulimija su dva dana dobro poznata poremećaja u ishrani, dok se o ortoreksiji, pak, još gotovo ništa ne zna.

Ova patologija se odnosi na osobe kod kojih briga za zdravu ishranu prerasta u opsesiju.

Važno je pojesti pet voćki i vrsta povrća dnevno, ne pretjerivati s mesom, izbjegavati palmino ulje... Ovi i mnogi drugi, iako dobri savjeti mogu postati neprijatelji našeg zdravlja ukoliko se potreba za unošenjem zdravih namirnica pretvori u bolest koja sada ima i svoj naziv - ortoreksija (od grčkog orthos 'korektno' i orexis 'apetit').

Sve je više ljudi koji žele da kontrolišu ono što jedu i to je u osnovi pozitivno. Ali problem nastaje kada izbor hrane postane teret kog ne možemo da se otarasimo.

Kod ortoreksičnih osoba želja da se zdravo hrane prerasta u opsesiju i one počnu da razvijaju zabrinjavajuće psihičke simptome. Kao i u slučaju anoreksije i bulimije, hrana preuzima kontrolu nad njihovim životima.

Za razliku od pomenuta dva poremećaja, kod ortoreksije nije riječ o kalorijama već o nutricionom kvalitetu namirnica.

Kao i kod 'klasičnih' poremećaja u ishrani, i u ovom slučaju pacijent više ne vlada odnosom prema namirnicama koje konzumira. Strah od pomisli da bi mogao da pojede nešto što je loše za njegovo zdravlje počinje da kod njega stvara stres i izaziva anksioznost.

Izraz ortoreksija prvi put je 1997. godine upotrebio američki istraživač Stiven Bratmen koji je čak napravio test kako bi mogao da identifikuje potencijalne pacijente.

Premda ovaj izraz nije priznat od struke, sve je više lekara koji traže da se ova dijagnoza može formalno da se postavi.