Domaći zaštitnici ljudskih prava iskoristili su posjetu kolege iz Srbije da se zapitaju zbog čega je njihova uloga zanemarena? Neko je zakazao u toj priči ali nema odgovora da li su to nadležni organi, javnost ili sami ombudsmani.

Možda i ne čudi što je situacija takva, barem ako je suditi prema onome što su nam rekli Banjalučani.

Dužnost ombudsmana je da štite prava građana, odnosno, da nadležnim organima izdaju preporuke da preduzmu mjere kojima bi se greške prema građanima ispravile. Uspjehom se ne mogu pohvaliti, a krivicu svaljuju na sistem.

"Znate kad vi odete na jednu konferenciju u svijetu i čujete od švedskog Ombudsmana da njegova jedna preporuka nije ispoštovana, da je došlo do skandala, da je čitava Švedska znala, a kod nas je realizacija 50-60%", rekao je ombudsman BiH Ljubinko Mitrović.

Kada je prošla godina u pitanju, ni polovina preporuka nije realizovana. Od 267 izdatih , ispoštovano je 98, a svaka četvrta je odbijena. U Helsinškom parlamentu građana uvjereni su da znaju u čemu je problem.

"Kad bi prozvali konkretno instituciju, predsjednika, ministra, direktora koji nije to želio, moguće da bi ugrozili svoju poziciju zato što on možda ubuduće ne bi mogao, neke njihove preporuke ne bi bile usvojene. Prosto kažem da njihova uloga i njihovo tijelo je jako slabo u smislu da natjeraju nekoga da reaguje", rekao je aktivista banjalučkog Helsinškog parlamenta građana Aleksandar Žolja.

Ovakva situacija traje pa su, u ranijim izvještajima, ombudsmani najavljivali da bi ova godina trebalo da bude godina intenzivnog dijaloga sa nadležnima jer, na kraju, valja opravdati i pozamašne sume koje se izdvajaju za njihove plate. Od silnih najava, dijalozi su se sveli na sastanke sa kolegama iz regiona i razmjenu iskustava.