Više od 60 godina ćutalo se o ustaškom zločinu u Bijelom potoku kod Banja Luke, priča Braco Adamović. Na Vaskrs, 5. aprila 1942. godine, izgubio je stričeve, tetke, rođake, njih dvanaest. Parastos u rodnom selu i priliku da zapali svijeće, kaže neće propuštati dok ga zdravlje služi, toliko im duguje.

"Te žrtve nikada nisu ni dostojno sahranjene, ni oplakane, leže ovdje po grmlju. Jer kad su poklani, njihovi srodnici su dolazili noću i zakopavali gdje su ih nalazili. Nikada niko nije to obilježavao to ništa. Mi ne trebamo se svetiti, nećemo se svetiti, ne trebamo ni zaboraviti. Trebamo samo da pričamo o onome šta se desilo tu, jer ovdje su pobijeni mještani samo zato što su Srbi", kaže Adamović.

Ustaše su mučki ubile 55 mještana, najmlađa žrtva imala je devet mjeseci, a najstarija više od osamdeset godina. Najviše su od ruke komšija iz Debeljaka, stradale porodice Vujasinović, Bogojević, Milinković, Ćurlić i Adamović.

"Samo zato što nisu bili kažnjeni 1945.godine i što su bili na neki način amnestirani ulaskom u zajedničku državu, oni su to ponovili devedesetih godina, na drugim mjestima. Mi smo to prepoznali devedesetih godina, organizovali se i uz velike žrtve materijalne i ljudske stvorili smo Republiku Srpsku. Da su 1945.odgovarali i bili primjereno kažnjeni za ono što su radili, sigurno njihovi potomci ne bti radili to što su radili devedesetih godina" kaže ministar rada i boračko-invalidske zaštite u Vladi Republike Srpske, Milenko Savanović.

Obilježavanje nisu propustili mještani i potomci žrtava. Kažu to im je prilika da se prisjete stradalih članova familije, rodjaka, komšija, ali i da mlađima prenesu sjećanje i obavezu da se okupljaju i održavaju uspomenu na svoje pretke.