Sa nepune 22.godine, uz ime Nemanja Majdova već se veže i ona “legenda džudoa”. Ovaj mladić iz Istočnog Sarajeva, u proteklih nekoliko mjeseci oko vrata je stavio zlatnu medalju sa Svjetskog prvenstva i srebrnu sa Evropskog.

Svojim dolaskom u seniorsku konkurenciji napravio je pravu pometnju na tatamiju. “Najbolje tek slijedi”, samouvjeren je Majdov, koji otkriva koliko je težak put do medalja u ovom sportu.

“Mi u jednom danu imamo po pet, šest, pa čak i sedam mečeva. To je najteži dio ovog sporta. Mogu da vam se dese i povrede i da vas stigne umor tokom takmičenja. Taj dan morate da preživite. Tako morate da bazirate psihu, da morate taj dan da preživite i da pobijedite sve. Koliko god da imate mečeva, morate da budete spremni. Teško je, ali to nas sve čini jačim ličnostima. Najbitnije od svega je, da kada završimo jednog dana sa sportom, mi ćemo da budemo ličnosti i ljudi spremni na sve uslove", kaže Majdov.

Ne mogu i neću, ne postoji u rječniku Nemanje Majdova kada se povede priča o treningu. Džudo živi 24 sata, svakim danom u godini. Više od rivala, lomile su ga povrede, nakon kojih se kaže, svaki put vraćao jači.

“Ja sam veliki vjernik. Uopšte ne vjerujem u sebe, jer znam da je sto puta, svako od nas nekada zakazao. Zato imam veliku vjeru u Boga, i iz te vjere proizlazi moje samopouzdanje. Moja tajna uspjeha je jaka vjera. To, bukvalno, ide povezano. Jedan šampion, na ovom svjetskom nivou, mora da ima sve segmente, a najbitnije je da “u glavi” bude šampion, rekao je Majdov.

Šampionski gen nasljedio je od oca Ljubiše, koji mu je trener od “malih nogu”. Odnedavno najbolji trener Evrope, kaže da je uloga roditelja nerijetko ključna na putu ka sportskom vrhu.

"Po nekoj mojoj procjeni, sedamdeset odsto je njihova uloga šta će djeca trenirati i kako će trenirati. Kada dođe do neke krize i zasićenje, roditelj je taj koji treba da izdrži i da izdrži sav tempo današnjeg života. Mora da nađe vremena, da pored svih mogućih obaveza, odvede dijete na trening i da ga sačeka poslije treninga. Ali ako budu ulagali u svoju djecu, sigurno se neće pokajati.”, kaže Ljubiša Majdov.

Ljubiša najbolje zna koliko je truda, ali i sopstvenog novca uložio u brojne medalje koje su Nemanja i brat mu Stefan donijeli u kuću Majdova. Za jednu se kažu čuva posebno mjesto-onu olimpijsku iz Tokija. Do tada, oni će kao i do sada-napornim radom pričati na tatamiju.