Nema opasnosti za freske u Sikstinskoj kapeli

  • 30.10.2015. 12:43

Rezultati istraživanja i tehničkih ispitivanja u Sikstinskoj kapeli pokazuju da nema potrebe za novim restauratorskim radovima i da je nivo ugljen dioksida znatno manji. Stoga nema bojazni da će veći broj posjetilaca koji se očekuju tokom nadolazeće jubilarne godine, štetno uticati na slavne freske.

Naime u ljetnim mjesecima kapelom - gdje se bira papa - dnevno prođe i do 20.000 posjetilaca. Prašina, znoj i ugljen dioksid velika su opasnost za Mikelanđelove freske stare više od 500 godina. Vatikan je zato prošle godine ugradio novi sistem za filtriranje vazduha i novu rasvjetu koja proizvodi upola manje štetne toplote.

Sikstinska kapela sagrađena je na zahtjev pape Siksta IV. između 1477. i 1480. godine. Tamošnje freske Mikelanđela Buonarotija smatraju se vrhuncem renesansnog slikarstva. Vajar je u Rim dospio na prvobitni poziv Pape Julija II. da izradi golemu grobnicu s 40 kipova u prirodnoj veličini, koja nije dovršena. Papa je 1508. za Mikelanđela imao drugu nevjerojatnu narudžbu - oslikati svod Sikstinske kapele.

Zidove kapele već su oslikali majstori 15. vijeka, uključujući Botičelija i Peruđina. Ali svod je bio obojen u plavo, a na njemu su se nalazile zlatne zvijezde. Postojao je i problem pukotine na svodu. Julije je zahtijevao da se svod potpuno obnovi i zapovjedio je Mikelanđelu da na njemu naslika 12 velikih figura apostola. Tokom radova narudžba se multiplicirala te je od početnih 12 prerasla u više od 300 ljudskih figura na površini od 550 kvadratnih metara. Mikelanđelo je na stropu Sikstinske kapele radio četiri godine, većim dijelom ležeći na leđima, a Strašni sud slikao je šest godina.

Freske su prvi put javno pokazane u avgustu 1511. godine, a dovršene su u oktobru 1512. Dvadeset i četiri godine poslije Mikelanđelo se ponovo vratio u Sikstinu da naslika Strašni sud na zidu iza oltara. Veliki majstor, koji je strahovao da će i sam biti osuđen, tom je prilikom naslikao svoj portret u liku svetog Bartolomeja. Za svod Sikstine Mikelanđelo je nadahnuće crpio iz pjesme koju je sam napisao:

Sva ljepota na ovoj zemlji
što je nađe željno i budno oko
nalikuje na božanski izvor
iz kojeg svi potekosmo
u njemu već vidimo komadić raja.