Mišel Mišković tek je napunila jedanaest godina, a već je osmislila i predložila zakon. Želi da zaštiti djecu razvedenih roditelja koja često ostaju na ulici, jer njima ništa ne pripadne. Zakon je smislila vođena  sopstvenim, dječijim životom.

“Ja imam takvo iskustvo s mojim tatom, a znam da i druga djeca imaju takve probleme”, kaže Mišel. Razvod njenih roditelja je na početku djelovao kao najrazumniji potez, riješeno je bez ikakvih nesuglasica, da bi se situacija preokrenula i pretvorila u agoniju za Mišel i njenu majku. Preko ljeta su ostale bez krova nad glavom i bez ikakve imovine.

“Djeco, vi imate pravo da izražavate svoje mišljenje. Po zakonu, niko nema, odrasli nemaju pravo da vam zabrane da izražavate svoja osjećanja, zato hoću da govorite ono što mislite. Dosta porodica se sada u ovom trenutku razvodi na Zemlji. Ja znam da je to tako i hoću da ovim zakonom pomognem porodicama da žive što duže, da njihov brak nikada 'ne umre'”, rekla je dječiji ambasador Mišel Mišković.

Mišel je postala  dječiji  ambasador  Dječije zemlje. Nazivaju je genijalnim djetetom koje je sa svojih jedanaest godina spremno da mijenja društvo i utiče na okruženje.

“Predložila je da se kvalitetnije zaštite djeca tih razvedenih roditelja ekonomski, a da se i nekim novim zakonom pokuša smanjiti ogroman broj razvedenih brakova. Tako da je taj 'Mišelin zakon', kao njen, naišao na veliku podršku mnogih segmenata ovoga društva i mi smo 25. maja, na njen prijedlog, zakazali Međunarodni okrugli sto”, rekao je advokat Duško Tomić.

Koliko u maloj glavi nosi želje i volje da mijenja svijet najbolje oslikava jedna stolica koju je već, uz pomoć onih koji je podržavaju, smjestila u bijeljinski parlament. Boje kojima je ukrasila stolicu najbolje pokazuju kako želi da sva djeca posmatraju svijet.  Cilj joj je, priča nam, da političari  kada pogledaju malu stolicu mira, dječiju stolicu, pomisle na djecu, zapitaju se kakvu im to budućnost stvaraju i donesu zreliju odluku.

“Ta stolica je namijenjena da bi odrasli, kada budu primali različita rješenja, da uvijek pogledaju na dječiju stolicu i da se sjete nas, djece, i da razmisle da li će to njihovo rješenje da naškodi djetetu", kaže Mišel.

Kada se već ne može promijeniti loš tata, tvrdi Mišel, loš zakon se može i mora mijenjati.  Unutar Dječije ambasade, čiji je predstavnik, uskoro će početi djelovati i Dječiji sud koji će, kako kažu, suditi negativnim pojavama, a ne ljudima.