Ali kad je taj posebni trenutak stigao za nju i njezina supruga, nešto nije bilo u redu i nisu mogli konzumirati brak.

"Pokušali smo se seksati sljedećeg dana nakon vjenčanja, no nije išlo. Mislila sam da sam nervozna jer nisam znala šta očekivati. Odrasla sam u konzervativnoj hrišćanskoj porodici i seks nije bila tema o kojoj su članovi moje porodice razgovarali ikad. Ali kad sam pokušala imati odnos, činilo se kao da ondje imam kost kroz koju se moj suprug nije mogao probiti", objasnila je Kendra koja danas ima 39 godina.

Sljedećih nekoliko mjeseci očajnički su pokušavali ostvariti odnos, no bezuspješno. Kendra je konačno smogla hrabrosti i o tome odlučila razgovarati sa svojom mamom.

"Ona je mislila da je moj himen možda previše čvrst. To je koža koja okružuje ili djelomično pokriva vaginalni ulaz, pa je rekla da se samo moram opustiti. Suprug i ja smo mjesecima trpjeli frustracije i znala sam da je nešto drugo u pitanju, no svi su mi samo govorili da se opustim", kazala je.

Konačno, o svom je problemu razgovarala i sa suprugovom maćehom koja ju je odvela ginekologu. No pokušaj pregleda rezultirao je istom reakcijom kao pokušaj penetracije.

"Automatska reakcija je bila da sam počela hiperventilirati, skupila sam noge i odgurnula ljekarku rekavši joj neka me ne dira. Rekla mi je da se moram naručiti na još jedan pregled na kojem će me uspavati kako bi me mogla pregledati, no nisam to učinila budući da je pritom insistirala neka se opustim i prestanem pretjerivati. Nije imala pojma u čemu je moj problem, a imala sam dojam da me ismijava", nastavila je ona.

Prošlo je još pet godina prije nego što je skupila hrabrosti za odlazak drugom doktoru, a njezino stanje tad je već počelo ozbiljno uticati na brak.

"To je sve loše uticalo na naš odnos i nakon 12 godina smo se razveli. Imali smo i drugih problema, ne samo u krevetu, tako da se nismo razveli samo zbog vaginizma, iako je i to bio važan faktor. Moj bivši počeo mi je zamjeriti i postao je ogorčen. Nije čudo što je postao vrlo frustriran i propitkivao je suzdržavam li se namjerno. Vjerujem kako je to zato što sam nakon nekog vremena prestala pokušavati. Nisam htjela imati odnose jer mi je to uzrokovalo bol, a to nije bilo zabavno", otvorena je Kendra.

U međuvremenu je otišla još jednoj doktorici koja joj je dijagnostifikovala vaginizam. Rekla joj je da koristi dilatatore za rastezanje vaginalnih mišića.

"Osjetila sam olakšanje kad sam dobila dijagnozu jer je to potvrdilo da nisam luda. Doktorica mi je kazala i da nisam jedina koja to ima. No bojala sam se koristiti dilatator jer nisam mogla umetnuti ni tampon. Tada sam još bila u braku i suprug me podržavao. Bio mi je podrška više nego što bi to učinili drugi muškarci, pogotovo s obzirom na činjenicu da 12 godina nismo imali odnose. No postao je nestrpljiv i počeo je govoriti o djeci. Razumijem njegovu frustraciju, no ja sam to doživjela kao dodatni pritisak. Pokušala sam koristiti dilatator, ali nisam uspjela. Od njih nije bilo koristi, čak ni od onih najmanje veličine koji su bili kao mini tamponi. Jednostavno nisam mogla jer me previše boljelo. Činilo se da ništa neće pomoći",  opisala je svoju agoniju.

Počela je očajavati i pala je u depresiju te je počela strahovati da nikada neće imati normalan seksualni život.

"Bilo je dana kad sam htjela umrijeti. Čak sam govorila mužu da se ide seksati s nekom drugom i neka ima djecu s drugom. Nisam to željela, ali bila sam frustrirana. Nije pomogla ni činjenica da sam sve starija, a ljudi su sve češće počeli propitkivati zašto nemam djece. Uvijek sam htjela biti majka ali zbog vaginizma nisam mogla ostati trudna", ustvrdila je.

Kako je problem bio čitavo vrijeme prisutan, Kendri je palo samopouzdanje.

"Nisam mogla imati odnose i nisam mogla ostati trudna. To su stvari koje drugi ljudi uzimaju zdravo za gotovo, a ja sam se osjećala izolirano i slomljeno. Takvo stanje utječe na psihičko zdravlje. Normalni razgovori koje čujete tokom dana o drugima koji su ostali trudni ili su imali odnos, negativno utiču na žene s vaginizmom. Osjećala sam se kao da nisam prava žena",  kazala je.

Njezin brak se raspao 2012. godine. Nakon toga upoznala je svog sadašnjeg momka, Šona Rajsa (38) koji radi za kompaniju koja se bavi donacijama plazme. Upoznali su se online, a prvi izlasci su bili za oboje zanimljivi.

"Odlučila sam govoriti o vaginizmu tokom prva tri susreta. Da sam čekala duže, osjećala bih se kao da nekoga želim prevariti. Sjećam se da sam sa Šonom o tome govorila i onlajn, a poslala sam mu poruku o mom stanju i prije prvog susreta. Rekao mi je: 'Nisam tu zbog seksa, želim s tobom ostvariti vezu. S tim se možemo nositi usput. Bio je to sjajan odgovor na kakav sigurno ne nailazite svakodnevno'", ustvrdila je Kendra.

Par sada živi zajedno i u maju će proslaviti prvu godišnjicu, a Kendra tvrdi da imaju normalan seksualni život u kojem on penetrira dvaput sedmično. Smatra kako je uspjela prebroditi svoje tegobe zahvaljujući Šonu i njegovoj strpljivosti te grupi za podršku na Facebooku koja okuplja oko 2000 ljudi sa sličnim stanjem. S njima je razgovarala o dijagnozi i liječenju.

"Malo mi je poraslo samopouzdanje i ne osjećam se slomljeno kao nekad. Sad možemo normalno imati odnose dvaput sedmično, pa se osjećam manje krivom i ne želim spriječiti Šonu u tome da radi nešto što želi",  kaže Kendra.

Smatra kako joj je terapija koju je otkrila u Facebook grupi pomogla, a sastoji se od vježbi za zdjelično dno koje pomažu pri istezanju vaginalnih mišića, a uspjela je i s dilatatorom.

"Znala sam da je ovakva terapija opcija za mene i već sam odavno o tome trebala razmišljati, no nisam imala pojma što očekivati. Kad sam se uključila u grupu potpore, stotine žena koje su već bile na toj terapiji podijelile su sa mnom svoja iskustva i to me natjeralo da nešto poduzmem. Uspjele su otkloniti strah od nepoznatog", kaže ona.

Vježbe za zdjelično dno radi tokom pet dana u sedmici te redovno posjećuje fizioterapeute.

"Potom pokušavam s dilatatorom i uzela sam jedan od najvećih, a bez bolova. Bio je to dobar osjećaj. Uspjela sam vratiti kontrolu i smanjiti osjećaj izgubljenosti",  ispričala je.

Kendra smatra kako postoje mnoge žene koje pate kao što je patila i ona, a svoje stanje ne shvaćaju dovoljno ozbiljno ili ih čak medicinski stručnjaci ne doživljavaju ozbiljno.

"Mnoge žene same sebi postavljaju dijagnozu jer im ljekar kaže da pretjeruju. Po mom iskustvu, fizioterapeuti, čini se, ipak znaju puno više o ovom problemu koji je prevelik da ga ne biste pokušavali riješiti", kazala je.

Svojim javnim istupom želi osvijestiti postojanje problema te je osnovala i grupu na Facebooku koja broji oko 70 članova.