Na Tomindan, koji nije crveno slovo, obično se nikud  ne ide i postoji izreka  "Sveti Toma, sjedi doma".

U Leskovačkoj Moravi se dan Svetog Tome dovodi u vezu sa vukovima, pa ovog dana niko nije radio, kao i u Levču i Trniću, a u istočnoj Srbiji se vjerovalo da je dragocjena ljekovita mast zeca ulovljenog na Tomindan, pa su je čuvali radi izlječenja od kostobolje i radi lakšeg porođaja.

Takođe, do Svetog Tome traje prelazno godišnje doba, podjesen, što znači da se od tog dana već računa da je moguć početak zimskog razdoblja.

Malo ko zna da nabroji imenom sve apostole, ali za Tomu svi znaju, naročito što je u narodu prozvan Nevjerni Toma. Većini nije jasno zašto je stekao ovaj nadimak - zato što je vjeroloman ili sumnjičav.

U trenutku kada se na Uskrs, vaskrsli Hristos, ušavši kroz zatvorena vrata, javio svojim učenicima, Toma nije bio prisutan, pa kad su mu apostoli rekli da je Isus maločas bio među njima, on im nije povjerovao.

U osmi dan po Uskrsu, susrevši Hrista i opipavši njegove rane, Toma se uvjerio u njegovo usksnuće i besmrtnost.

Kroz tu njegovu nevjericu, dobili smo novu potvrdu tog čudesnog događaja, jer se vaskrsli Gospod javio učenicima da bi uverio Tomu, sa rečima “Pruži ruku svoju i metni u rebra moja i ne budi nevjeran nego vjeran”.

Na te reči Toma je uzviknuo “Gospod moj, Bog moj”.

Ovaj događaj koji se zbio, potvrđuje istinitost vaskrsenja Gospodnjeg, jer je On zaista vaskrsao i javio se učenicima svojim, ali ne kao priviđenje, već u istom tijelu u kom postrada radi našeg spasenja.

Dok se u nedelju po Uskrsu slavi događaj vezan za "nevjerovanje" Tomino,ovaj dan je posvećen samom apostolu.

Sveti Toma je širio hrišćanstvo najprije u Palestini, potom u Persiji i Indiji, gdje je i usmrćen kopljima. Mošti su mu u četvrtom veku prenesene u grad Edesu, a potom u Carigrad.

Tomindan mnoge porodice u Srbiji obilježavaju kao svoju krsnu slavu. Po narodnom vjerovanju, Toma je važio za radnog i vrijednog, pa zato važi za zaštitnika mnogih zanatlija.

Kao esnafsku slavu, Svetog Tomu obilježavaju drvodjelje, bačvari, kolari, stolari, užari, dunđeri, bunardžije, kaldrmdžije i zidari.

Srbi za Svetog Tomu pričaju da je, kad su sveci dijelili uloge, on uzeo pečat od oblaka, ali ne donosi oluju, već dragocjenu kišu. Vjeruje se da Sveti Toma, ako se naljuti, može jednog dana da donese drugi potop, ali kako ga nadgleda Presveta Marija, to neće biti uskoro.

Sveti Toma je bio vješt drvodelja,tako da nikada nije deljao drvo na panju već na kamenu. Jednom naiđe đavo u obliku prelijepe i vrckaste djevojke, pa poče da ga iskušava. Sveti Toma se zagleda u nju, udari sječivom u kamen i otupi sjekiru. Svetitelj se mnogo naljuti, izazva silnu kišu i smjesta potopi đavola u baru.

U nekim krajevima se vjeruje da štiti od vukova.