Zlatko Šobot je jednog jesenjeg jutra sjeo u autobus žureći na sastanak. Kada je vidio ponašanje vozača uskoro je zaboravio i na sastanak i na žurbu. Pred njim se odvijala scena zbog koje je pomislio da je možda pogrešio i autobus ali i državu. Zlatkovo iskustvo prenosimo vam uz fotografije koje je tog dana načinio.
"Danas sam nekim poslom isao autobusom iz Surduka za Zemun, i već sam došao do Galenike a supruga mi javlja da je otkazan sastanak, pa sam ostao u autobusu, gledam vozača i ljude koji putuju do Zemunskog Keja, i sa istim autobusom sam se vratio za Surduk.
Imao sam vremena, dva sata opušteno gledam, slušam, ne mogu da vjerujem kako se ponaša vozač autobusa? Mlađi čovjek nevjerovarno ljubazan, svakog pozdravi ko ulazi ili izlazi? Pita skoro svakog da li je hladno, da li su dugo čekali, kako su sa zdravljem, slušam ne mogu da vjerujem?
Onda vrhunac, u Banovcima, neka djeca stoje, napolju hladno neka kišica, a vozač staje pored njih zove ih, u autobusu toplo?
Djeca ulaze, ali i to nije dovoljno, vozač ne nastavlja vožnju, objašnjava svakom djetetu da je sigurnije da sjednu radi iznenadnog kočenja?
Neka žena ulazi, daje mu kesu sa domaćim kolačima? Sjedeo sam na prvim sjedištima, ne mogu da vjerujem svojim očima i ušima. Čovjek pretjerano pažljiv, ima vremena za svakog pojedinično, posebno za djecu.
Radi kao da mu je plata 3000 evra, radi sa ljubavlju i pažnjom prema Ljudima, naročito djeci? Da smo u nekoj drugoj državi možda se ne bih čudio, ali toliko pažnje i ljubavi kod tog čovjeka me je razbilo, to je bilo jako. Ovaj mladi veliki čovjek se zove Darko i živi u Šimanovcima, i kad sam mu na kraju rekao koliko me je iznenadio, samo je odgovorio: “ ja želim da ljudima dam malo pažnje i ljubavi, danas i to nesto znači?
Znači, znači, hvala ti Darko bar u ime one dječice iz Banovaca koja su kisnula, napisao je za Televiziju Zemun Šopot.
