Ovaj svetac rođen je u dolini Ovče pole u sjevernoj Makedoniji u prvoj polovini 11. vijeka. Već kao mladić povukao se u pešteru Nagoričinsku, istočno od Kumanova, koja se nalazi u blizini današnjeg manastira Staro Nagoričino, i po predanju, tamo je sreo lovca Diogena. Njemu je, po predanju, prorekao da će postati car, a zamolio ga je da ga se sjeti kada se to obistini.

Tako je i bilo, Diogen je 1068. godine postao Roman IV Diogen, vizantijski car. U međuvremenu se Prohor povukao u jednu malu pećinu na planini Kozjak južno od Vranja. Nekih 30 godina nakon proročanstva, Prohor se u snu javio Diogenu i pitao ga:"Zašto, Diogene, zaboravi svoje pređašnje haljine i mene starca? Postaraj se da mi podigneš makar mali hram."

Nakon toga, Diogen je sa patrijarhom i pratnjom otišao u Nagoričino kako bi našao Prohora. Pošto ga tamo nije bilo, Diogen je otišao na Kozjak, gdje je poslije nekoliko dana potrage našao pećinu i u njoj mošti prepodobnog Prohora.

Baš na tom mjestu car je podigao crkvu u slavu Svetog Luke, a desno od Pčinje sagradio je hram Prohor Pčinjski posvećen Prohoru. U desnom dijelu hrama položio je mošti sveca iz kojih je poteklo sveto miro. U Carigrad je car odnio dio moštiju, a jedan dio kasnije je završio u Ljubostinji. Ostali dio moštiju i danas se nalazi u njegovom manastiru, i danas toči miro.

 Izgovorite danas ove jake reči

"Pustinji žitelj, i v tjelesi angel, i čudotvorec pokazalsja jesi, bogonosne otče naš Prohore, postom, bdjenijem, molitvoju, nebesnaja darovanija primij, iscjeljaješi nedužnija i duši vjeroju pritekajuščih k tebe. Slava davšemu ti krjepost, slava vjenčašemu tja, slava djejstvujuščemu toboju vsjemiscjeljenija."