Neki prevaranti su u svojim obmanama otišli toliko daleko, da su u očima drugih postajali doktori, bogati nasljednici i uspješni sportisti. U njihove laži niko nije posumnjao godinama i decenijama, a žrtve prevara nisu bili samo ljudi u njihovom okruženju, već i čitave države.

"Možete varati neke ljude sve vrijeme ili sve ljude neko vrijeme, ali ne možete varati sve ljude sve vrijeme", rekao je Abraham Linkoln, ali u slučaju ovih ljudi ta tvrdnja nikako ne važi.

Sa bolovanja od 35 godina pravo u penziju

Rudar Karlo Kani uspio je da uz pomoć ljekara prevari ni manje ni više nego državu Italiju. On je od 1980. godine, pa sve do trenutka kada je stekao uslove za penziju navodno bio bolestan.

Karlo je poslije svega nekoliko dana rada u rudniku otvorio bolovanje zbog klaustrofobije i na njemu je ostao punih 35 godina.

Više od tri decenije on je smišljao načine da se ne vrati na posao. Bolovanje je produžavao čak i zbog hemoroida i anemije, a kada bi mu zafalilo dijagnoza, on je utrljavao ugljenu prašinu u oči kako bi izgledao bolesno.

"Uglavnom sam ostajao kod kuće i slušao džez. Mnogo volim tu muziku. Ipak u posljednjih nekoliko godina uživao sam sjedeći na fotelji i ne radeći baš ništa", priznao je Karlo.

Dvije sedmice rada za devet godina

Slučaj klaustrofobičnog rudara Italijani su iskoristili kako bi ukazali na velike rupe u zakonu koje ljenjivcima i prevaratima omogućavaju da primaju platu ne radeći ništa.

Te rupe je iskoristio i sicilijanski doktor koji je za devet godina radnog staža radio samo 15 dana.

Čim se zaposlio doktor je otišao na usavršavanje plaćeno novcem poreskih obveznika. Kada se vratio sa obuke tri godine kasnije, on je zatražio odsustvo zbog porodičnih problema na kome je bio godinu dana.

Nakon porodičnog odsustva radio je 15 dana, a onda je otvorio bolovanje, sa koga je otišao na drugo usavršavanje.

Sicilijanski ljekar je izgovore da ne radi, a da prima platu, vrtio devet godina, prije nego što je država konačno primijetila njegov slučaj i pokrenula istragu.

Parking milioner

U engleskom gradu Bristolu, u okolini zoološkog vrta, postoji parking kapaciteta za oko 150 automobila i 8 autobusa. Pune 23 godine isti čovjek naplaćivao je parking.

Nakon što je jednog dana samo prestao da dolazi na posao, zoološki vrt je kontaktirao gradsku upravu i pitao kada će poslati novog radnika. Međutim, uprava je odgovorila da parking zapravo pripada zoološkom vrtu i da ona među svojim zaposlenima nikada nije imala radnika pomenutog parkinga.

Dok su zoološki vrt i grad razjasnili kome pripada parking i ko je na njemu postavio aparat za naplatu, "radnik" je vjerovatno ispijao koktele na nekoj egztičnoj destinaciji, jer je, kada se uzme u obzir cijena parkiranja, za 23 godine uspio da sakupi oko pet miliona funti.

Dvadeset godina napadačke fudbalske karijere, nula golova

Karlos Enrike Kajzer je najveća profesionalna fudbalska varalica. On je u 20 godina dugoj "karijeri" napadača igrao za timove poput Flamenga, Botafoga i Ajačija, a za dvije decenije nije postigao nijedan gol.

Sve je počelo 80-ih godina kada je sklopio prijateljstvo sa nekim od najvećih fudbalera svih vremena poput Romarija, Rikarda Roče, Renata Gauča ili Branka. Kada bi oni potpisali ugovor sa nekim timom, ti igrači bi ubijedili čelnike klubova da daju priliku i varalici Kajzeru.

Princip potpisa ugovora i rada u novoj ekipi je bio jednostavan - priznao bi da nije u nekoj kondiciji, pa je nekoliko nedelja trčao oko terena, a sklopio bi tromjesečnu probnu saradnju. Tada bi na treninzima ponovo izazvao "povredu", na terenu bi provodio po nekoliko minuta, što nije dovoljno da se vidi njegovo neznanje, a ukoliko bi morao da ostaje duže, iscenirao bi crveni karton.

On je čitavu svoju lažnu karijeru odigrao bez postignutog pogotka, a u Brazilu je dobio nadimak "Forest Gamp".

Njemačka nasljednica

Ana Sorokin je tvrdila da je bogata nemačka nasljednica. Kretala se u krugovima poznatih i ostavljala napojnice od sto dolara. Međutim, iza života u visokom stilu krila se prevarantkinja, koja je pljačkala prijatelje, banke i hotele.

Dvadesetosmogodišnja Ana Sorokin stanovala je u luksuznim hotelskim sobama u Njujorku koje nije mogla da priušti, obećala je drugarici plaćeno putovanje u Maroko, da bi je potom ostavila da plati račun od 62.000 dolara i podmetala bankama lažne izvode iz računa da bi dobila kredit od 22 miliona dolara.

Njene prevare trajale su godinama, ali je miljenica njujorškog džet seta ipak osuđena zbog teške krađe i ilegalnog ostvarivanja koristi.

Najpoznatija varalica

Titula za najbolju varalicu svih vremena trebalo bi da ode u ruke Frenka Abagnejla mlađeg, koji je svoju prevaranstku karijeru počeo sa svega 15 godina.

Za samo šest godina (dok nije uhapšen) bio je jedan od najpoznatijih prevaranata ikada i tvrdi da je imao makar osam različitih identiteta, uključujući pilota, ljekara, zatvorskog službenika i advokata. On je pobjegao iz policijskog pritvora dva puta prije nego što je napunio 21 godinu.

Kada je otvorio svoj prvi račun u banci imao je samo 100 dolara, ali je vrlo brzo, koristeći svoje genijalne prevare uspio da skupi više od 40 hiljada na računu. Dok je banka otkrila prevaru, on je već promijenio identitet.

Kasnije, Abagnejl je odlučio da imitira pilota jer je želio da leti širom svijeta besplatno. On je nabavio uniformu tako što je pozvao Pan Am kompaniju i zamolio da mu pošalju novu uniformu jer je stara na čišćenju, a dokumenta je nabavio falsifikujući dozvolu i koriteći logo kompanije sa modela aviona. Pan Am procjenjuje da je Abagnejl letio više od 1.000.000 milja (1.600.000 km) na više od 250 letova i obišao više od 260 zemalja. Kao pilot firme boravio je u hotelima širom svijeta a svi računi za smještaj i hranu došli su na naplatu kompaniji.

Koristeći slične izvanredne veštine, falsifikovao je diplomu pravnika sa Harvarda i uspio je da položi pravosudni ispit u Luizijani što mu je omogućilo da dobije posao u kancelariji državnog tužioca. Jedno vrijeme radio je i kao pedijatar u bolnici ali je dao otkaz kad je jedna beba zamalo preminula njegovom krivicom. Takođe je predavao sociologiju na Brigam univerzitetu jedan semestar, a predstavljao se i kao trgovac na berzi i FBI agent. Najbolje od svega je to što on nije imao ni diplomu srednje škole.

U periodu od pet godina, predstavljao se pod raznim imenima i uspio je da falsifikuje i unovči čekove ukupne vrijednosti od 2,5 miliona dolara. On je uvijek tvrdio da nije karijerista i da nije imao nikakve loše namjere dok je izvršavao ove zločine. Želio je samo da sebi omogući lagodniji život.

Zbog svojih izvanrednih prevarantskih sposobnosti, Abagnejl je nakon odsluženih manje od pet godina zatvora na poziv FBI počeo da radi za federalnu vladu. Trenutno je konsultant i predavač za FBI akademiju. Takođe vodi i svoju privatnu konsultantsku firmu koja se bavi savjetima u oblasti finansijskih malverzacija.

O Frenkovom životu snimljen je i čuveni holivudski blokbaster Stivena Spilberga "Uhvati me ako možeš" sa Leonardom Dikaprijem i Tomom Henksom u glavnim ulogama.