Kolači, proja, pite, sve ove namirnice peku se na 180 stepeni. Da li ste se ikada zapitali zašto je baš ova temperatura potrebna da bismo dobili ukusnu hranu?
Ova magična brojka potiče od francuskog hemičara Luja Kamila Maljarda, ako je sudeći prema knjizi "The Royal Society of Chemistry".
Bez Maljardove hemije ne bismo imali tamni hljeb ili zlatnu ćuretinu, naši kolači i peciva bi bili blijedi i anemični i izgubili bismo karakterističnu boju pekarskog krompira.
Drugim riječima, ova temperatura je zaslužna za slatnu boju proteina i šećera koja nastaje upravo na temperaturi od 180 stepeni.
Pre nekoliko decenija pekari nisu imali pećnice koje su mogle da mjere temperaturu, pa se u receptima sve pravilo na "niskoj, srednjoj i visokoj temperaturi". Sigurno ste primijetili da je temperatura od 180 stepeni Celzijusa, zapravo srednja temperatura pečenja na kojoj je najadekvatnije peći kako nešto ne bi zagorilo.
