Drljača: Nemam budućnost, ostalo mi je još godinu, dvije i da umrem

20:22, 27.09.2020.
Izvor: Kurir
U emotivnoj ispovijesti pjevač Bora Drljača izjavio je za Kurir da nema budućnosti i da bi volio da živi još godinu, dvije i da umre, jer ga je bolest slomila.

"Kakva budućnost?! Nemam ja budućnost. Bar da živim još godinu, dve, tri dana i da umrem. Ako uspjem da proguram još koju više i to ti je. Slomila me bolest. Ne volim smrt, al' šta ću. Kad dođe vrijeme. Ne znam kako ćete bez mene, kako će ovaj svijet bez Bore. Volim život i nauživao sam se, al' još pet-šest da doživim i nek ide u božju mater. Operisao sam bubreg, debelo crijevo, melanom, četiri-pet puta sam išao pod nož. Znam samo da ću biti sahranjen pored moje prve žene. Napravio sam spomenik, nisam stavio sliku, ali sve je završeno. Takav je život", rekao je Bora i osvrnuo se na samoubistvo supruge koje je i dalje misterija za javnost.

"Zavodnik sam ja bio, ali sam poštovao brak. Imao sam zajednicu kako valja. Izrodili djecu. Verica i ja smo bili preko 35 godina zajedno. Mnogo sam patio za prvom ženom kada je nastradala. Nije mi bila prva ljubav, ali kad sam se odlučivao kojom ću da se oženim, Vera je pobijedila. To je sudbina, a eto sa njom me je zadesila i tragedija. Nisam mogao da predosjetim. Treba to sve preživjeti... Uh, kako mi je bilo... Kako, ne možete ni da zamislite. To je bio stres zbog kojeg su me stigle nedaće. Stres me je uništio. Nisam mogao da joj pomognem, a da sam mogao i znao, život bih joj dao. Jednom sam je bio spasao kad je prvi put pokušala da se ubije. Popila je lijekove. Odveo sam je na ispiranje na VMA. Znate, kada neko počne prvi put, onda proba i drugi", kaže Bora.

"Nažalost, tako je i bilo. Nije to uradila zbog mene. Naišlo joj tako. Nikad nije pokazivala da ima psihičkih problema. Znate, mlada je bila kad sam se oženio njom, ostajala je sama, a ja sam išao na turneje. Petnaest godina je mlađa bila od mene. Taj trenutak kada sam saznao šta je uradila, uništio me je. Riječima taj osjećaj ne može da se opiše. Rekao bih, ali nema tih riječi koje opisuju tugu i bol. Ovo ću prvi put javno da kažem: nju su braća ubila. Ne bukvalno, nego... Jedan je bio teško ranjen u ratu, ali je, srećom, ostao živ, a drugi, mlađi brat, kojeg je mnogo voljela, poginuo je na mjestu. Kad su joj to javili, ona je pukla. Voljela ga je kao boga. Sudbina, šta li je. Ovog što je ostao živ, helikopterom smo ga vozili u bolnicu da ga operišu. Doktor Kerkez mu je izvadio pet metaka iz pluća. Otac pjevačice Ane Stanić ga je operisao. Rafal mu je prošao kroz pluća i ostao je živ. Ali kad su joj javili za mlađeg barata - pala je. Ne mogu da pričam... Onda sam ja napisao pjesmu i posvetio joj: Sva se tuga svijeta srušila na mene, živim bez zavičaja i voljene žene. Bolan ležem, bolan ustajem, idem dalje, ne odustajem...