Srpski pjesnik, prozni pisac i književni kritičar Vasilije Šajinović preminuo je jutros u Doboju u 72. godini nakon duge i teške bolesti, potvrđeno je Srni u porodici.
Šajinović je rođen 1949. godine u Šnjegotini Gornjoj kod Teslića.
Bavio se književnom kritikom i esejistikom koje je pretežno objavljivao u listu "Vidici" i časopisu "Značenja" iz Doboja, te u banjalučkom časopisu "Sretenja".
Studij jugoslovenskih književnosti završio je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Od 1978. nastanio se u Doboju gdje je do penzionisanja radio kao srednjoškolski profesor.
Poeziju je kao osnovac počeo da objavljuje u sarajevskim "Malim novinama", kasnije u časopisu "Lica".
Od 1992. do 2014. svoje radove objavljivao je u raznim publikacijama, među kojima su Godišnji kalendar Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva "Prosvjeta", u časopisu "Srpska vila" iz Bijeljine, "Duhovnost srpska" iz Teslića, te u dobojskom časopisu "Značenja".
Njegove pjesme su se našle i u zajedničkim zbirkama poezije poput "Otadžbina se brani pesmom", "Sejači pesama u balkanskom parku", "Vidovdanske besjede", a samostalnu zbirku "Antejska snaga" objavio je 2000. godine u izdanju dobojske "Prosvjete".
"Antologiju ratne lirike Republike Srpske 1992-2002" objavio je 2010. godine, koja je sufinansirana od Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske.
U posljednjih dvadesetak godina pisao je kratku priču, za koju je više puta nagrađivan, a s nagrađenim i odabranim pričama uvršten je i u zbornike radova "Istina o Srbima".
U martu 2020. godine objavio je knjigu eseja, kritika i članaka o književnosti Republike Srpske pod nazivom "Riječ u vremenu".
