Njegova djela preporučuju se djeci jer su jednostavna, osjećajna i bajkovita, ali takođe i odraslim čitaocima.

Neka od njegovih najpoznatijih djela su: "Bosonogi i nebo", "Piši kao što ćutiš", "Crni đavo, crveni rep", "Čuvari pepela"..

Rođen je 1933. godine u Kovačici, rastao je u Rumi, a djetinjstvo je, nakon smrti oca, proveo po sirotištima i hraniteljskim domovima.

Studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Karijeru je započeo kao službenik predstavništva zrenjaninske pivare u Novom Sadu. Zatim je uslijedila novinarsko-urednička faza u listovima "Jež" i "Duga", kao i u listu za djecu "Mali jež".

Objavljivao je kolumne u raznim listovima i časopisima, među kojima su "NIN" i "Politika".

Pisao je i scenarije za filmove.

Na književnu scenu stupio je pod pseudonimom Vinon Rumski i Branislav BIP. Dobitnik je nagrade "Zmajevih dečjih igara" za stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za djecu 1987. godine, te nagrade "Zlatni beočug" za životno djelo...

Osim književne karijere ističe se i Crnčevićevo političko angažovanje, pa ga tako mnogi danas pamte kao dobrog prijatelja bivšeg predsjednika Slobodana Miloševića, a bio je i predsjednik Matice iseljenika Srbije. Bio je član SDS-a i podržavao stvaranje Republike Spske.

Branu Crnčevića mnogi pamte po velikom broju nezaboravnih aforizama među kojima su:

"Slobodan čovek misli šta hoće, a jede šta ima"; "Ubedili su me, ali im ne verujem";

"Da sam slep živeo bih u svome mraku. Ovako, ko zna u čijem mraku živim";

"Čuo sam da će sutra biti bolje, a ja baš sutra neću biti ovde".