Andrićevi ratovi: Čiji je nobelovac - naš ili vaš?

03:10, 11.09.2020.
Izvor: ATV
Thumbnail
Svaka uzvišena ličnost sa prostora bivše Jugoslavije, danas poznato kao regiona, želja je svakog naroda da je prisvoje i uvrsti u svoj kulturni ponos. Razmirice oko najvećeg uma svijeta Nikole Tesle, njegovo mjesto rođenja i njegova nacionalna opredijeljenost  dovoljno je da ga svojataju i Srbi i Hrvati, ali o Tesli u nekom drugom tekstu.

Obratićemo pažnju na predstavljanje Ive Andrića na hrvatskom, srpskom i bosanskom jeziku Vikipedije.

Nobelovca u uvodu Vikipedije na hrvatskom jeziku predstavljaju kao bosanskohercegovačkog, hrvatskog i srpskog pjesnika, književnika i diplomate iz Bosne i Hercegovine.

Hrvati odmah poslije uvodne riječi govore o njegovoj nacionalnoj pripadnosti. Za njih sigurno važno pitanje. Zapisi su tačni i kažu da je Ivo Andrić rođen od oca Antuna Andrića i Katarine Pejić. u Tra niku i u ostatku teksta dokazuju njegovo hrvatstvo.

Slika prijavnice za upis na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu pokazuje da se tada kao dvadesetogodišnjak, Andrić svojeručno potpisao da mu je maternji jezik hrvatski. Isto se izjasnio i prilikom upisa Univerziteta u Krakovu, gdje piše da je katolički Hrvat iz Bosne.

Zatim opisuju njegov prelazak među Srbe

Andrić postaje zagovornik ideje jugoslavenstva. Nakon nastanka zajedničke države (Kraljevine Jugoslavije) Andrić se počinje identifikovati sa Srbima i tu nacionalnu identifikaciju on će zadržati do kraja života. Skoro sav njegov opus, književna djela i velike romane pisao je ekavicom i srpskim jezikom. U ličnoj prepisci koristio je ćirilicu. A zatim Hrvati dodaju kontroverze i nejasnoće.

Pitaju se da li je do te promjene došlo zbog ideoloških razloga ili zbog karijere zbog njegovog diplomatskog angažmana u državi u kojoj dominiraju Srbi. Miroslav Krleša je primio pismo Milana Bogdanovića u kome se navodi da je Ivo Andrić tražio od Milana Bogdanovića neka se iz enciklopedijskog članka koji je 1952. godine napisao Milan Bogdanović briše dio uvoda u kome je naglašeno Andrićevo hrvatsko porijeklo. Nešto se izbrisalo, a nešto ne. Nije se izbrisao članak u kojem se navodi kako Andrić produbljava tradiciju hrvatske i srpske realističke pripovjetke.

U ovoj Vikipediji, autor  Hrvat je jasno naznačio iz kojeg porodice dolazi Andrić i kako se izjašnjavao kao mlad. Napisao je i o njegovom opredjeljenju ka srpstvu, ali u to doveo sumnje da je nobelovac to učinio iz političkih razloga, odnosno uspona u karijeri.

Vikipedija na srpskom jeziku govori drugačije, a ovo je uvod:

Ivo Andrić bio je srpski i jugoslovenski književnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije.

Zatim se u odjeljku Ivo, Srbin i srpski pisac ističe:

Ivo se direktno i nedvosmisleno izjašnjavao kao Srbin i srpski pisac, kako je on to volio da kaže "u svojim zrelim godinama i ne od juče".

U svom pismu komesaru Srpske književne zadruge (1942) ističe da je srpski pisac. U njegovim sljedećim upisivanjima u službene knjige on nedvosmisleno kao narodnost piše Srbin. S druge strane dva puta se distancirao od Hrvata. 1933. odbijanjem da njegove pjesme uđu u Antologiju hrvatske lirike, a zatim 1954. odbija da se u njegovoj biografiji u Jugoslovenskoj enciklopediji pomene da je hrvatskog porijekla. Ono što su u Vikipediji na hvatskom jeziku izostavili, je to da je majka Ive Andrića Srpkinja.


U Vikipediji na bosanskom jeziku svojata se na drugi način. Uvodni dio glasi ovako:

"Ivo Andrić je bio književnik, diplomata, ambasador Kraljevine Jugoslavije u Njemačkoj. Rođen u Docu kod Travnika, a njegova porodica je porijeklom iz Sarajeva".

U ovom uvodu dalo bi se zaključiti da Bošnjaci ne mogu preko narodnosti prisvojiti Andrića, ali da mogu po mjestu rođena, a to je Bosna i Hercegovina.

Ali u daljem tekstu, autor ovog zapisa o Andriću dodaje bošnjačke pisce koji se odriču Andrića naglašavajući da je on nanio najveću štetu Bošnjacima.

Na mnogim stranicama ove knjige dr. Muhsin Rizvić takvom Andrićevom odnosu prema Bošnjacima nalazi razloge u njihovom renegatstvu od „pradjedovske vjere“, u njihovoj sudbini kao „poturica“, što je u potpunosti odgovaralo nacionalno – mitskim predstavama srpske romantične histografije, kojoj se Andrić rado priklanjao nalazeći opravdanje i za vlastito renegatstvo i bjeg iz hrvatske i katoličke tradicije. Odrastao u rimokatoličkoj porodici, a posle (p)ostaje „Srbin – katolik“. Čak se Bosne i jezika bosanskog odrekao. Pri tome je dolazio do svojevrsne demonizacije islamskog svijeta i stvaranje inverzije likova u grotesknom miješanju legende i historije.

– Mehmed Meša Delić 2011

Sjetimo se i testamenta Meše Selimovića koji je napisao da je Srbin i da želi da pripada srpskoj književnosti kojoj pripada i Ivo Andrić.