Bivša američka državna sekretarka Medlin Olbrajt, rođena 15. 5. 1937. u Pragu kao Mari Jana Korbelova, 64. državni sekretar SAD i prva žena u istoriji SAD na ovom položaju, ove je nedjelje objavila knjigu “Praška zima: lična priča o uspomenama i ratu, 1937. - 1948.”.

Između ostalog, u njoj piše o rođacima nastaradalim u Holkaustu, o činjenici da u mladosti uopšte nije znala za svoje jevrejsko porijeklo, i o moralnoj težini odluka sa kojima su njena porodica i ona sama tokom života bili suočeni, uključujući i one vezane za Kosovo.

Kako bi izbjegli progone i zaštitili se, roditelji Medlin Olbrajt prešli su u rimokatoličku vjeru, u kojoj je i ona sama odgajena i vaspitana. Tvrdi da je za svoje jevrejsko porijeklo doznala tek kada je odrasla, mada je to detalj njene biografija u koji mnogi ne vjeruju.

Bivša državan sekretarka, međutim, uporno insistira da je bilo upravo tako, a na pitanje novinara “Haftington posta” o tome kako se takva situacija odrazila na njen osjećaj identiteta, i da li smatra da joj u tom pogledu nešto nedostaje, odgovara:

- Vrlo sam ponosna na svoje čehoslovačko porijeklo, ali svoj identitet bih trenutno opisala ovako: ja sam Amerikanka, majka, baka, potičem iz jevrejske kulture, bila sam rimokatolkinja, sada sam episkopalne vjeroispovijesti, posvećena sam ljudskim pravima, vjerujem u međunarodnu zajednicu, i sve te stvari su na ovaj ili onaj način duboko uticale na mene.

U vrijeme njenog rođenja, otac male Mari je bio čehoslovački diplomata u Beogradu, koji je morao da napusti 1939. Porodica je ratne godine provela u Londonu, a poslije rata otac je kao diplomata ponovo došao u tadašnju Jugoslaviju, ovog puta sa cijelom porodicom, tako da je Mari ovdje provela izvjesno vrijeme.

Pošto se bojao komunističke indoktrinacije otac je, međutim, nije slao u naše državne škole, već su je podučavale guvernante, a nešto kasnije poslao ju je u internat za djevojke u Ženevi. Tada je i ime zvanično promijenila u Medlin, francusku verziju češkog nadimka Madlenka, koji joj je nadjenula baka.

Otac joj je 1948, kao poznati antikomunista, povučen s položaja u Beogradu, a iste godine porodica emigrira u SAD. Prilikom udaje za Džozefa Olbrajta, 1959, Medlin Olbrajt je prešla u episkopalnu crkvu, kojoj i danas pripada. Tek kao odrasla je doznala i činjenicu da su joj tokom II svjetskog rata u Holokaustu nastradali brojni rođaci.

Na pitanje o moralnoj težini i ispravnosti odluka koje je donosila, Medlin Olbrajt, takođe u razgovoru za ”Hafinigton post”, kaže:

- Mislim da su odluke koje sam donosila bile dobre. A mnoge su i drugi donijeli umjesto mene. Da li za nečim žalim? Žalim što nismo brže intervenisali u Jugoslaviji. Mislim da mi je drago zbog onog što smo uradili na Kosovu. Teško je bilo odlučiti da li radi sprječavanja etničkog čišćenja treba upotrebiti vazduhoplovne snage, koje će usput ubijati i nedužne. Da li je u redu odlučiti da žrtvuješ život jedne osobe da bi spasao život druge? Te odluke su mi bile teške.

Na kraju razgovora, bivša državna sekretarka je ispričala:

- Za vrijeme rata na Kosovu, svakodnevno sam održavala telefonske konferencije sa ministrima inostranih poslova članica NATO. Na telefonu smo bili Britanac, Francuz, Italijan, Nijemac i ja.

"Zašto ne napravimo pauzu u bombardovanju zbog Uskrsa?", pitao je italijanski ministar inostranih poslova, a njemački je rekao: "Zbog čega bismo pravili pauzu u čast jedne vere, dok ubijamo ljude druge vjere?" Mislim da je to bila jedna od najupečatljivijih izjava, u smislu zajedničkog identiteta i važnosti donošenja ispravne moralne odluke.

(Blic.rs)