Jovana Cvetanović zaklela se na vječnu ljubav u hrišćanskoj baptističkoj crkvi, a potom i u opštini Vrnjačka Banja Kristoferu Petroviću, po djedu Srbinu, koji je nekoliko godina živio sa Amišima. Par planira život na selu, bez robovanja materijalnim vrijednostima.
Kristofer će uz Jovanu učiti jezik, a ona planira da drži časove klavira seoskoj djeci, koja inače nemaju priliku da se muzički obrazuju. Živjeće u selu Mali Drenovac pored Niša, gdje žele da otvore farmu konja i da uzgajaju voće i povrće.
Jovanin život je muzika, rođena u Beogradu, živjela je u Vrnjačkoj Banji, onda ju je život odveo u Ameriku. Kada je upoznala Kristofera Petrovića, novinara, znala je da je to ljubav za cijeli život.
"Drago nam je što smo danas u Vrnjačkoj Banji sa najbližima podijelili radost braka. Ljudski život svakog dana je borba, ali kada je Bog sa nama, sve je mnogo lakše", izjavila je ona.
Kristofer je nekoliko godina živio sa plemenom Amiša u Americi. Život u Srbiji za njega se razlikuje od onog koji je živio.
"Ovde je sasvim drugačiji način razmišljanja, različite su vrijednosti, ali sada sve mogu da razumijem bolje. Živeći ovdje mogu više da uživam među ovdašnjim ljudima, a to je prilika i da se svi popravljamo. To me motiviše da budem ovdje", kaže Kristofer.
On je odrastao u modernom svijetu, a kada je došlo vrijeme za studije opredijelio se za istoriju hrišćanstva.
"Uvidio je da čovjek, u svojoj težnji za Bogom, mora da se odrekne nekih stvari da bi jasnije vidio. Zbog toga je odlučio da živi skromnijim životom, da se odrekne materijalnih dobara. Sada živi u Srbiji, ne može da bude Amiš, ali pokušava da sačuva duhovne vrijednosti koje Amiši gaje", kaže Jovana.
Poslije crkvenog i građanskog vjenčanja, Jovana i Kristofer su sa rođacima i prijateljima slavlje nastavili u jednom od banjskih restorana. Kažu da tajne srećnih brakova zauvijek ostaju tajne, a mi im želimo da tu tajnu otkriju.
Amiši, inače, žive pojednostavljenim životom na temelju svojih vjerskih uvjerenja. Došli iz Evrope, najviše iz Njemačke i Švajcarske. Bili su proganjani kao zasebna vjerska grupa, još od 1693. godine, pa su za obavljanje svojih crkvenih obreda morali tajno da se sastaju u kućama. Amiši su vrlo pobožni i ozbiljno shvataju biblijske zapovijesti koje nalažu da se odvoje od modernog svijeta i onoga što on pruža u smislu tehnologije, uključujući i električnu energiju, pa koriste petrolej, drva, ugalj ili prirodni gas.
Njihov skroman život ogleda se i u jednostavnoj odjeći koju nose. Tinejdžeri nose šešire koji su niži i vrh im je neravan. To znači da su u dobu kad im je dozvoljeno da napuste zajednicu, da izlaze sa djevojkama, a nakon toga odlučuju hoće li postati Amiši ili ne, jer biti Amiš nije nametnuta odluka, već dobrovoljna.
Amiška populacija u okrugu Lankaster povećala se gotovo tri puta za posljednjih 50 godina.
(Kurir)
