Vukosav Đukić iz Brvnika, kod Šamca, jedini je šnajder u kraju, ali nikada nije završio zanat, već ga je naučio od svog oca.
Da bi se bavio ovim zanatom, odnosno da bi otvorio svoju zanatsku radnju, morao je da polaže ispit u Visokom.
Bio je, priča, muški krojač, ali, s obzirom na to da je kao mlad imao mnogo prijateljica, počeo je da šije i žensku odjeću i unikatne haljine.
Sašio je za svoje kćeri vjenčanice i svečane haljine. Kaže da mu je dovoljno samo da vidi sliku mušterije, pa da sašije odijelo.
Vukosav ističe da je svoje tri kćerke Ružu, Ankicu i Saju školovao od svog zanata. Sve tri su završile fakultete, a treća i master.
"Nekada se od ovog posla moglo pristojno živjeti, a danas je sve prebukirano robom iz Kine, Turske, pa je jeftinije", navodi Vukosav.
Danas se čovjek mora dodatno baviti još nečim da bi opstao.
"Ja se bavim pčelarstvom, imam farme svinja, ali za sve ovo što radim odskočna daska mi je bila moj zanat. Šio sam kompletnu mušku i žensku gardarobu", napominje on.
Supruga mu i danas pomaže - pegla, radi ručnu obradu i ručne radove.
"Možeš da uradiš savršeno odijelo, ali ako dugo ne radite morate provesti duže vremena da se ponovo uhodate", naglašava Vukosav i poručuje:
"Osim ljubavi prema zanatu, potrebna je i upornost - stalno treba učiti".
(Srna)
