Holandski naučnik na pragu otkrića eliksira mladosti

10:30, 22.04.2018.
Thumbnail

Najmanje pet biotehnoloških kompanija širom svijeta pokušava da razvije lijekove protiv starenja koje bi bilo moguće proizvoditi za široku primjenu.

Najveći dio tih kompanija nalazi se u Kaliforniji, uključujući onu u kojoj svoja istraživanja u vezi sa "eliksirom mladosti" sprovodi holandski doktor Jan van Dursen.

Magazin "Nejčer" objavio je članak o njegovoj kompaniji "Juniti bajotehnolodži" iz San Franciska, u čijim su laboratorijama upravo počela prva klinička istraživanja na supstancama poznatim kao "senelitika".

Riječ je o molekulima koji mogu da "plijeve" ostarjele ćelije u organizmu, tako što prepoznaju da su prestale da se dijele, pa ih eliminišu da bi ih organizam zatim zamijenio novim, mladim.

Sve je počelo 2.000, kad je van Dursen bio iznenađen izgledom transgenskih miševa koje je upravo uzgojio. Kada su imali samo tri mjeseca, glava im je bila sasvim odrasla, a oči su im bile prekrivene mrenom.

Trebalo mu je nekoliko godina da shvati da je razlog rapidnog starenja miševa bilo to što su im tijela bila puna neobičnog tipa ćelija koje se nisu dijelile, ali nisu ni umirale.

Van Dursen je tada radio na Klinici Mejo u Ročesteru u Minesoti, a pala mu je na pamet neobična ideja: da li bi eliminisanje takvih "zombi" ćelija kod miševa moglo da odloži njihovo prerano starenje?

Do 2011. ispostavilo se da bi to bilo moguće, a narednih godina ispostavilo se i to da se takve ostarjele ćelije nalaze u svim organima. Miševi kod kojih su one uklonjene odjednom su živnuli, krzno im je postalo gušće, a njihovi bubrezi počeli su da rade mnogo bolje. Pokazalo se i da su im pluća odjednom mnogo otpornija na upale, i da je počela da se obnavlja hrskavica među njihovim kostima.

Riječ je o ogromnom otkriću.

Ovakve ćelije poznate su već pola vijeka. Skoro sve ćelije u organizmu imaju potencijal da postanu takve nakon određenog broja dijeljenja. One više ne proizvode nove, ali ne umiru, već samo troše resurse, poput proteina. Nisu sasvim mrtve, ali nisu ni mnogo daleko od toga. Tu stupa na scenu van Dursen sa svojim planom.

"Proveo sam mnogo besanih noći zbog toga što su lijekovi djelovali tako dobro kod miševa i pacova, a kad bih došao do ljudi, udario bih o zid", rekao je.

Najveći problem bio je finansijske prirode. Pronaći lijek protiv starenja već samo po sebi predstavlja problematičan koncept jer u teoriji podrazumijeva "eliksir vječnog života", a priča postaje još komplikovanija kada se u sve uključe i pravilnici FDA.

Ipak, naučnici su u međuvremenu uspjeli da razviju 14 senolitika koji poput malih antitijela registruju ostarjele ćelije koje dovode do različitih bolesti koje su direktna posljedica starenja, piše Express.

Naučnici su sada na institutu van Dursena krenuli u istraživanje primjene tih supstanci na ljudima, kao i u istraživanje mogućnosti jedne jedine supstance umjesto njih 14, koja bi pokrivala uništavanje svih starih ćelija.

Prema sadašnjim procenama, prve rezultate ove faze istraživanja mogli bismo da dobijemo za dvije i po godine.

Dosadašnji laboratorijski eksperimenti na glodarima pokazali su da nije potrebno uništiti sve ostarjele stanice, već samo većinu, da bi organizam počeo da se podmlađuje.

Naučnici su na ovaj način uspjeli da produže životni vijek miševima za četvrtinu, a kako će to funkcionisati kod ljudi, ostaje da se vidi.

(B92)