Stari ljudi kažu da ono što smo za života uradili za sebe odlazi s nama poslije smrti, dok dobre stvari koje smo napravili za druge ostaju za vijek vijekova, a tako će onda biti i s Marinom Vidovićem i Zoranom Ćosićem, koji su spasili bolesnu djevojčicu iz zimskog omotača kod Livna.

Ovi pripadnici Gorske službe spasavanja Hercegbosanskog kantona su u nedjelju oko 18 časova dobili dojavu da je u planinskom predjelu Kruge, kod Livna, zavejana šestogodišnjakinja, koja ima visoku temperaturu.

U tom trenutku ostavljaju sve što su do tada radili i zajedno sa dva pripadnika Specijalne policije bez straha za ličnu bezbjednost kreću u misiju u kraj koji je odsječen zbog snježnih nanosa.

"Akcija je trajala oko sati i po, radi se o kraju gdje ima svega nekoliko kuća u kojima budu ljudi koji se bave stočarstvom. Put je makadamski i kada zapada snijeg veoma je teško doći do njih, smetovi su na nekim mjestima bili baš veliki, ali uspjeli smo", priča za "Nezavisne" Marino Vidović.

U akciju su krenuli džipom, kojim su se probili na oko 200 metara do kuće. Da je džip zakazao, kažu, spreman je bio i bager kojim bi probili put.

"Donijeli smo bolesnu djevojčicu Šejlu do džipa i brzo krenuli nazad. Odveli smo je u Hitnu, tamo joj je pružena pomoć, a ostala je u bolnici da prespava. Sada je sve u redu, čim se gore oslobodi put ona ide kući", kaže Marino.

Za njegovog kolegu Zorana Ćosića, koji se probijao kroz smetove da pomogne, jedina nagrada je upravo to saznanje da je nekome dobro učinio.

"To saznanje da ste nekome možda i spasili život svojim radom i trudom, to nam je jedina satisfakcija.", ističe Zoran.

Spasavanje šestogodišnje Šejle samo je jedan u nizu podviga ovog dvojca. Prije desetak dana dana od smrzavanja su spasili Radenka Karača, pastira iz Glamoča.

Nakon što je Radenka i njegovog oca Miloša zateklo nevrijeme dok su čuvali stado ovaca, krenuli su prema selu. U mećavi su zalutali i razdvojili se, te je vlasnik stada, vidjevši da ih nema do mraka, obavijestio policiju.

Nakon trosatnog probijanja uz pomoć dvije grtalice, pripadnici GSS HBK su uspjeli locirati i pronaći nestalog pastira, koji je bio u stanju teške hipotermije.

"To bih možda mogao i izdvojiti kao najtežu i najopasniju akciju. Prostranstvo je ogromno, dolaziš na teren, a uopšte nemaš trag, smetovi snijega veći od metar, a opet na kraju smo uspjeli", kaže Zoran.

Stanje unesrećenog bilo je veoma teško, toliko teško da je samo 20 minuta kasnije pružena pomoć mogla značiti razliku između života i smrti.

"GSS je poziv isto kao što se neko odluči za doktora recimo. Ovo je ozbiljan posao o kojem ovise ljudski životi, a ne zafrkancija", istakao je Zoran.

Podvizi ove dvojice heroja, ali i svih drugih pripadnika GSS širom BiH, mnogo su značajniji kada znamo kako su svi oni volonteri.