Vrlo je teško znati šta se tačno nalazi u hrani koju svakodnevno konzumiramo, a ukoliko pomno ne pazimo i ne provjeravamo sastav naveden na ambalaži, postoji velika šansa da unosimo sastojke koje nikada ne bismo ni u ludilu pojeli – od vještačkih boja pa sve do konzervansa koji sprečava nastanak gljivica i plijesni.
Današnja hrana nerijetko obiluje aditivima, vještačkim bojama, konzervansima i uljima kako bi joj se poboljšao ukus i produžio rok trajanja. Stoga, ako baš i ne obraćate pažnju, postoji velika šansa da ste ove hemikalije pojeli već danas.

So

Majkl Džejkobson, izvršni direktor Centra za nauku u javnom interesu, kaže kako bi se smanjenjem unosa soli za pola moglo spasiti čak 100 hiljada života godišnje. Naravno, azodikarbonamidi razgrađuju so na materije koje mogu potencijalno biti kancerogene, stoga je smanjenje unosa soli svakako preporučljivo. Proizvođači hrane počinju smanjivati udio soli u hrani, ali taj proces je vrlo lagan, stoga svakako valja pripaziti na sastav namirnica. Osim u prehrambenim proizvodima, so se koristi prilikom obrade metala, papira i celuloze.

BHA i BHT

Grickalice poput čipsa vrlo često se pripremaju u biljnom ulju, a upravo to ulje može biti opasno za zdravlje nakon što se one upakuju. Taj postupak se naziva oksidacija. Butilirani hidroksianisol (BHA) i butiliran hydrozyttoluene (BHT) su antioksidanti i konzervansi na bazi nafte koji se koriste u mnogim namirnicama kako bi spriječili oksidaciju i produžili im rok trajanja. Razgradnjom BHA i BHT dolazi do kancerogenih materija u tijelu.

Američko ministarstvo zdravstva i socijalne zaštite navodi kako se BHA može smatrati kancerogenim, ali ipak je još uvijek legalno stavljati ga u hranu. BHA se vrlo često koristi i kod gumenih i naftnih derivata te u kozmetičkim proizvodima. Ovaj aditiv može se pronaći u folijama za pakovanje proizvoda, žitaricama, kobasicama, viršlama, pljeskavicama, žvakaćim gumama, čipsu, pivu, maslacu, biljnim uljima, kozmetici i hrani za životinje.

Bromirano biljno ulje

Bromirano biljno ulje je obično biljno ulje kojem je dodan hemijski element brom. Upravo zbog tog dodatka ne morate protresti sokove prije otvaranja jer brominirano biljno ulje ravnomjerno raspoređuje molekule ukusa u piću. No dvije odvojene studije pokazale su kako pojedinci koji piju velike količine sokova trpe ozbiljne zdravstvene posljedice za koje ljekari krive upravo to ulje. Bromirano biljno ulje zabranjeno je u mnogim evropskim zemljama, ali nažalost, u mnogima nije, pa se još uvijek može naći kao sastavni dio gaziranih sokova. Osim u sokovima, ovo ulje se koristi u sprejevima za nos, peni za gašenje požara, bojama za kosu itd.

Kalijum sorbat

Ovaj konzervans spriječava nastanak gljivica i plesni u jogurtima, sirevima, želeima, tortama i sušenoj govedini. Kalijum sorbat jedan je od najčešće korišćenih konzervansa na svijetu. Centar za nauku u javnom interesu smatra kalijum sorbat sigurnim po pitanju zdravlja, a prehrambeni naučnici ističu da bi ukidanje ovog konzervansa iz hrane moglo izazvati netoleranciju na plesni kod potrošača.

Dimetil-polisiloksan

Vještačka stvar protiv penjenja i zgrušnjavanja ima široku primjenu u prehrambenoj industriji. Dimetil-polisiloksan je na bazi silikona i spriječava penjenje ulja za vrijeme, na primjer, prženja pomfrita i produžava rok trajanja ulja. Nalazi se u gotovo svim vrstama prehrambenih proizvoda, od sirćeta i čokolade pa sve do žvakaćih guma. Ova materija se takođe može pronaći u kozmetici posebno u šamponima.

Kalcijum propionat

Ovaj konzervans se često nalazi u hljebu i pecivima, a spriječava ili usporava rast mikroorganizama. Osim toga, često se koristi u duvanskoj proizvodnji kao konzervans. Premda se navodi kao siguran za zdravlje, određeni brendovi hljeba kao zamjenu koriste pšenično brašno.

Red 4

Boja za hranu kao i za karmine, takođe poznata i kao K-carmin, Red 4 ili ekstrakt insekta cochineala, dobija se od kuvanih i zdrobljenih insekata koji se zovu cochineal. Zbog crvene nijanse upravo se boja može pronaći u jarkocrvenim bombonama i slatkišima. Kod nekih osoba ova boja za hranu može izazvati alergijske reakcije. Premda je njeno korišćenje široko rasprostranjeno, neki proizvođači tvrde da je više ne koriste i da je zamjenjuju bojama baziranim na soku od paradajza.

Vještačke boje

Većina hrane koja se prodaje u Evropi i koja sadrži vještačke boje nosi oznake upozorenja o rizicima povezanim s bojama i hiperaktivnosti kod djece. Stoga svakako valja čitati sastav na ambalaži, a spomenute boje su sintetizovane od katrana i nafte. Riječ je o jednom od najčešće korišćenih aditiva u prehrambenim proizvodima. Vještačka bojila najčešće se nalaze u sokovima, slatkišima, pekarskim proizvodima, žitaricama, pudingu, džemu, hljebu, testenini i siru, zamrznutim proizvodima, brzoj hrani i sladoledu.