Stvaranje genetski modifikoavnih beba koje neće imati bolesti, koje će izrasti u atletski gređene ljude i biti pametne samo što nije počelo. Ali američko društvo nije baš dobro promislilo o etičkim implikacijama i politici regulisanja ovih tehnika, tvrdi jedan etičar u časopisu „Science“.

Koja je korist od nove tehnologije i da li bi trebalo da postoje ograničenja?

U februaru je Administracija za hranu i lijekove počela da razmatra da li da odobri sprovođenje kliničkih ispitivanja koja će testirati tehnike za genetičku manipulaciju u cilju sprječavanja mitohondrijalnih bolesti kod potomaka.

Danas postoji nekoliko metoda za genetičku selekciju. Neke od njih su već moguće, a neke će biti moguće u skorije vrijeme.

Na primjer, budući roditelji mogu da provjere da li će embrion nastao tokom vantjelesne oplodnje imati bolesti i kog će pola biti još prije nego što ga implantiraju u majku.

Novi testovi mogu da odrede i pol bebe veoma rano, kao i da uhvate greške u broju hromozoma. Abnormalni broj hromozoma izaziva poremećaje kao što je Daunov sindrom.

Roditelji još neće moći da odlučuju kolika će biti inteligencija bebe, boja kose ili građa, ali je kompanija „23andme“ nedavno počela da se zanima tim pitanjem.

Uskoro će biti moguće sagledati čitav genom fetusa ili izabrati dijete s obzirom na šanse koje ono ima da oboli od nekih hroničnih bolesti.

PROTIV

Ipak, neka bitna medicinska udruženja, kao što su Američko društvo za reproduktivnu medicinu i Američki kongres akušera i ginekologa, misle da ove tehnike ne treba odobriti, ili bar većinu njih. Društvo dozvoljava biranje pola, na primjer, dok Kongres to ne odobrava zbog toga što bi moglo doći do potencijalne diskriminacije žena.

Prije svega treba da se utvrdi da li će nove tehnologije donijeti djetetu više koristi ili će biti više štete. Ako se gleda širi plan, može doći do problema između djece i roditelja koji su im birali genetske odlike.

ZA

- Mislim da nema ničeg lošeg u tome što roditelji žele da im djeca budu pametnija i bolja. Ako mislimo da je to pogrešno, onda djecu možemo lijepo da pustimo na ulicu da rade šta hoće i da se gaje bez nadgledanja roditelja – kaže Boni Stajnbok, filozof sa Univerziteta u Njujorku.

Sa njom se slaže i Džon Roberts, profesor prava i bioetike na Univerzitetu u Teksasu.

- Ako neka porodica cijeni muzikalnost i jedan od četiri embriona posjeduje tu crtu, zašto roditelji da ne odaberu taj embrion ako žele? – kaže on.