Evo zašto je teško održati kilažu nakon gubitka kilograma

17:17, 10.02.2018.
Thumbnail

Gojaznost je sve veći problem razvijenog svijeta. Studija, objavljena u časopisu American Journal of Psychology, Endocrinology and Metabolism, nudi odgovor na pitanje zbog čega je teško održati postignutu težinu poslije znatnog gubitka kilograma.

U istraživanju, sprovedenom u Norveškoj, praćen je apetit učesnika dvogodišnjeg programa mršavljenja kako bi se utvrdilo zašto.

Poslije dvije godine, učesnici su izgubili težinu, ali su svi bili gladniji nego na početku programa. Razlog leži u ravnoteži između hormona gladi i sitosti kod ljudi koji mršaju. Većina gojaznih ljudi, tvrde naučnici, može da smrša, čak i ako sami drže dijetu. Istraživanje, međutim, pokazuje da samo 20 odsto njih uspijeva da održi manju kilažu.

Sa biološke tačke gledišta, u igri su dva faktora: ljudska evolucija i sposobnost orgnizma da obezbijedi njegovo preživljavanje. Jedan je hormonski, a drugi predstavlja sposobnost organizma da sačuva energiju.

Hormon gladi se povećava kada smo na dijeti. Kada gubimo kilograme, lučimo više hormona grelina, zbog čega smo gladni. Svi imamo taj hormon. Kada imamo višak kila, pa smršamo, njegov nivo se povećava. Nivoi grelina se, međutim, ne prilagođavaju tokom vremena. Kod učesnika ove dvogodišnje studije, vrijednost je ostala visoka tokom perioda od dvije godine.

Doktorka Katja Martins, profesorka na norveškom Univerzitetu za nauku i tehnologiju, koja je vodila istraživanje, kaže da je vjerovatno da će ljudi sa viškom kilograma, poslije mršavljenja, tokom ostatka života morati da se nose sa jačim osjećajem gladi.

Osobi koja je gojazna treba više energije za disanje, spavanje, probavu hrane ili šetnju. Kada tijelo izgubi na težini, potrebno je manje energije za ove funkcije, samo zato jer je tijelo lakše. Neko ko čitav život ima 80 kilograma može da jede više od onoga ko je smršao na 80 kila. Razlika u količini je otprilike 400 kalorija (dobar doručak ili 4 banane). Ljudima koji su smršaili potrebno je manje energije za svoje "novo tijelo". Zbog toga su više gladni, jer tijelo nastoji da vrati težinu.

Gojaznost bi trebalo tretirati kao hroničnu bolest. Važno je znati koji psihološki elementi sprečavaju gubitak kilograma. Naravno, postoje razlike od osobe do osobe. Ljudi mogu da izgube motivaciju i da imaju problema kada je praćenje savjeta o ishrani i vježbanju u pitanju. Zbog svega toga je teško održavati novu, manju težinu. Prema studiji, osjećaj sitosti nakon jela raste, ali osjećaj gladi raste još više, prenosi Telegram.hr.

"Gojaznost je svakodnevna borba do kraja života. Treba da prestanemo da je tretiramo kao kratkotrajnu bolest i da obezbijedimo pacijentima podršku i pomoć", smatra doktorka Martinis.

Prema njenom mišljenju, slično dijabetesu tipa II, kod koga ljudi dobijaju medicinsku pomoć i čije se zdravstveno stanje prati sve vrijeme, trebalo bi postupati i sa gojaznošću, inače će gojaznim ljudima biti vrlo teško ili nemoguće da sami održe manju kilažu.

(b92)