Španski tenor Plasido Domingo (73), koga zbog toplog glasa izuzetne pokretljivosti zovu kraljem opere, stiže nam 8. decembra na svoj drugi koncert u Beogradu. Prvi put je u srpskoj prestonici nastupio daleke 1988. godine u Sava centru, kada je sa srpskom operskom divom Radmilom Bakočević izveo „Tosku“. Sada će maestro Domingo nastupiti u najvećoj dvorani na Balkanu, „Kombank areni“.

Ne postoji opersko djelo u kome se nije oprobao. Od Alfreda iz „Travijate“, Artura iz „Lučije od Lamermura“ do Don Hozea iz „Karmen“. Za 53 godine karijere pjevao je više od 140 vodećih uloga u najmanje 3.700 izvođenja. Nagrađen je Gremijem čak 11 puta, dok je Emi nagrade dobio za televizijsko ostvarenje „Omaž Sevilji“ i „Silver gala“ koje je pjevao u čuvenoj Metropoliten operi. Sa Lučanom Pavarotijem i Hozom Karerasom 1990. osnovao je Tri tenora, približivši tako operu širokom auditorijumu. Moto ovog ambasadora dobre volje Uneska, velikog humanitarca i pokrovitelja mladih umjetnika, jeste „ako se odmaram, zarđaću“. Na pitanje pamti li svoj prvi koncert u Beogradu, Plasido Domingo za „Novosti“ odgovara:

- Veoma sam uživao na sceni u Beogradu sa divnom umjetnicom Radmilom Bakočević i ne mogu da vjerujem da je otada prošlo 26 godina! Na repertoaru za koncert 8. decembra biće arije iz opera „Andre Šenije“, „Magbet“, „Travijata“ i „Trubadur“, songove iz mjuzikala „Južni Pacifik“ i „Čovjek iz Manče“, kao i djela Bernštajna, Lera i Morena Torobe. Sa mnom će pjevati predivni soprani Mikaela Oeste i Virdžinija Tola, a orkestrom i horom RTS dirigovaće Izrael Gurski. Pamtim toplinu i entuzijazam srpske publike 1988. godine i nadam se da će publika 2014. uživati u koncertu baš koliko sam i ja onda uživao.

* Šta je toliko posebno u mađarskoj muzici koju obožavate i da li ste imali priliku da čujete srpsku muziku?

- Mađarski folk muzika je veoma privlačna - kako tradicionalna mađarska muzika kojom su bili opčinjeni Bartok i Kodli, tako i mađarska ciganska muzika koju su Brams i List voljeli i prilagodili. Nisam imao priliku da čujem tradicionalnu srpsku muziku, ali je vaše pitanje pobudilo moju radoznalost.

* Kao jedan od najboljih svjetskih tenora, pjevali ste širom sveta. Koja vam je omiljena operska kuća, ako ne računamo losanđelesku čiji ste generalni direktor i dirigent?

- Uvijek kažem da mi je omiljena opera ona u kojoj radim tog trenutka. Pjevao sam mnogo koncerata u Metropoliten operi u Njujorku, više nego u bilo kojoj drugoj zemlji. Nastupio sam tamo više od 700 puta, ali sam srećan što mogu da radim bilo gdje da odem.

* Uspješan ste operski pevač i dirigent, šta vam od ovog daje više mogućnosti da se izrazite?

- Kao temeljno obučeni muzičar, trudim se da imam kompletan uvid u svaki posao koji obavljam, bez obzira da li kao pjevač ili dirigent. Biti u stanju da razmišljam iz ugla dirigenta, koji treba da drži sve konce u rukama, pomaže mi u pjevačkom djelu, jer razumijem probleme sa kojima se susreću i pjevači i dirigenti. Ako koncert ide dobro, uživam podjednako i kao pjevač i kao dirigent.

* Koja vam je omiljena uloga i zašto?

- Baš kao i opera, omiljena uloga mi je ona na kojoj trenutno radim. Svaka rola predstavlja drugačiji izbor izazova - od glasa do glume.

* Da li ste ikada zaboravili tekst uloge?

- Ne vjerujem da postoji pevač koji u nekom trenutku nije zaboravio neke stihove svoje pjesme. Ne zaboravljam često, ali se desi s vremena na vrijeme. Srećom, u operi imamo suflere koji su tu da nam pomognu kada nam zatrebaju.

* Zašto ste promijenili repertoar i počeli da pjevate uloge pisane za baritone?

- Pjevačima se često dešava da im snaga glasa opada s godinama. Sve teže mogu da otpevaju visoke tonove, ali zato se niski proširuju. Izuzetno sam srećan što uopšte mogu da nastavim pjevačku karijeru u ovim godinama. Prije 10 ili 20 godina nisam mogao ni da zamislim da ću danas i dalje pjevati operu. Ali, kako volim da ova velika djela predstavljam publici, nastaviću sve dok mi glas bude zdrav.

* Kako volite da provodite slobodno vrijeme?

- Nemam baš mnogo slobodnog vremena, jer i dalje nastupam često kao pjevač i dirigent, što znači da proučavam ono što do tada nisam radio, ili repertoar koji pjevam, ili putujem iz jednog mjesta u drugo. Ali, kad sam slobodan, posebno uživam da provodim vrijeme sa suprugom, sinovima i unucima, kao i da gledam fudbalske utakmice.

* Rođeni ste u Madridu, kako je moguće da ne navijate za Real, nego za Los merenges iz Meksika, gdje ste dugo živjeli? Kako je došlo do toga da napišete himnu povodom sto godina FK Real?

- U velikoj ste zabludi! Madridski Real je apsolutno moj omiljeni tim i njegov sam vatreni navijač! Nisam napisao himnu povodom stogodišnjice kluba, ali sam je otpjevao i snimio.

* Zašto ste u jednom trenutku života odlučili da se preselite u Izrael?

- Na samom početku moje karijere, pjevač Još Kan, moj prijatelj iz Meksika, čuo je da mala izraelska opera u Tel Avivu nudi posao mladim pjevačima. Moja supruga Marta i ja smo se tek bili vjenčali, a ona je pokušavala da izgradi pjevačku karijeru. Tako smo nas troje otišli u Izrael, gdje smo naučili mnogo uloga, ali i kako da se nosimo sa problemima na sceni i u karijeri. Ostali smo dvije i po godine i to je bio veoma značajan period u mom umjetničkom razvoju.

* Kako komentarišete što je u „Ulici Sezam“ jedan lik nazvan po vama - Plasido Flamingo?

- Bio sam polaskan što je moje ime bilo dovoljno poznato, čak i djeci, kada su tog junaka nazvali po meni.