Banjaluka je od Glavne službe za reviziju dobila ocjenu, odnosno mišljenje sa rezervom. Možda najviše zamjerki na koji način se trošio novac građana, zabilježili su u radu Centra za razvoj sela.
Tako je donedavni direktor banjalučkog Centra za razvoj i unapređenje sela Milenko Šarić platio 60.000 KM izgradnju ograde oko stadiona fudbalskog kluba „Krupa“, iako se novac ove gradske firme može koristiti isključivo za razvoj poljoprivrede, otkrila je Glavna služba za reviziju javnog sektora!
U nedavno objavljenom izvještaju o reviziju finansija grada Banjaluke, uvjerljivo najveći broj utvrđenih nepravilnosti odnosi se upravo na poslovanje Centra za selo. Od prije godinu dana, na čelu Centra se, da ironija bude veća, nalazi upravo Draško Ilić, čelnik FK „Krupa“ kojem je Centar plaćao ogradu, iako sa fudbalom nemaju nikakve veze.
Da stvar bude zanimljivija, najveće promjene u organizaciji gradskih preduzeća, od dolaska nove gradske administracije, doživio je upravo Centar za selo iz čije nadležnosti su oduzeta izgradnja i održavanje seoskih vodovoda, kao i izgradnja i održavanje rasvjete u seoskim područjima. Ove promjene uvedene su, kako je svojevremeno obrazloženo, upravo sa ciljem sređivanja stanja u Centru.
Međutim, revizorski izvještaj otkrio da se stanje u Centru, po svoj prilici, nije mnogo promjenilo i sa dolaskom novog direktora, ali i da je najveći problem i jeste u nadležnostima kojim su im, po svoj prilici, sa pravom oduzete. Na površinu je, tako, isplivalo ne samo da je Šarić ograđivao fudbalske stadione, nego i nebrojen niz drugih nepravilnosti, od sumnjivog kreditiranja (ne)postojećih udruženja do haotične naplate vode, pri čemu se ne zna ni ko pije, ni ko plaća.
Tako je, između ostalog, Šarić svojevremeno (nije utvrđeno kada jer na ugovoru nema datuma?!) anonimnom udruženju mljekara „Gomionica“ dao beskamatni kredit od 30.000 KM, i to pod uslovima kakvi se rijetko viđaju. Naime, ovom udruženju je najprije poklonjeno 10.000 KM kao bespovratna sredstva, da bi odmah nakon toga Centar dao beskamatni kredit od 20.000 KM i to da ne moraju da plaćaju ništa prve godine. Da stvar bude gora, revizori su otkrili da ovo, navodno udruženje nikada nije vratilo ni jednu marku kredita, a Centar ih, s druge strane, nije ni tužio ni aktivirao ostavljenu mjenicu.
Da je ovo, po svemu sudeći, tek vrh ledenog brijega ukazuju i navodi iz revizorskog izvještaja o tome da Centar samo za neplaćenu struju duguje 450.000 KM, dok im, s druge strane, vlada apsolutni haos u naplati vode za seoske vodovode. Utvrđeno je, naime, da se voda naplaćuje paušalno po principu „koliko naplate – naplate“, bez obračuna stvarne potrošnje. Povrh svega, utvrdili su revizori, ne postoji nikakva kontrola ljudi koji u ime Centra naplaćuju vodu od poljoprivrednika.
Takva praksa je Centar za selo kako se navodi u izvještaju, uvuklo u dodatne gubitke pošto im je „Vodovod“ po tom osnovu ispostavio fakturu od 117.000 KM, dok je Centar, s druge strane, uspio da naplati četiri puta manje, odnosno nešto više od 31.000 KM.
Pored toga, utvrđeno je da i se izvršeni radovi za Centar fakturišu paušalno, bez priložene i ovjerene specifikacije i potvrde o tehničkom prijemu radova. Fakturisani su i plaćaju se puni ugovoreni iznosi bez ikakvih odstupanja, iako su u pitanju radovi kod kojih postoji velika vjerovatnoća da dođe do takvih odstupanja, a ne vrši se ni obračun „penala“ čak i kad su ona precizirana ugovorima – napisali su revizori.
U isto vrijeme, revizija je otkrila, blago rečeno, sumnjive transakcije kod isplata izvođača koji su, po narudžbi Centra, gradile seoske vodove. Tako je, između ostalog, otkriveno da je jedan izvođač radova ispostavio „prvu privremenu situaciju“ tri godine nakon završetka radova.
Za taj iznos od 28.027 KM nije moguće potvrditi da je transakcija zanovana na vjerodostojnoj knjigovodstvenoj ispravi – navodi se u izvještaju i dodaje da u papirima nema ni potpisa šefa gradilišta, građevinske knjige niti pisanog objašnjenja zašto se radovi fakturišu tri godine nakon izvođenja radova.
Kompletan izvještaj pogledajte na ovom linku.
