Banski dvor: Poete slave Svjetski dan poezije

11:21, 22.03.2018.
Thumbnail

Ove godine ni Banjaluka nije kaskala za evropskim prestonicama, pa su se cijele sedmice smjenjivali događaji u čast poeziji i stvaralaštvu.

Povodom Svjetskog dana poezije u Kulturnom centru Banski dvor biće održane Pete međunarodne večeri poezije 22. i 23. marta. Narodna i univerzitetska biblioteka Republike Srpske otvara vrata večeras od 19 časova svim poznatim i manje poznatim poetama i čitalačkoj publici kroz manifestaciju "Po(v)ezivanje" uz otvoreni mikrofon, ali i brojne druge manifestacije poput Sedmice poezije uz kafu/čaj i promocije knjiga.

Svjetskom danu poezije u čast pjesnici i pisci su podsjetili kolika je moć poezije. Za pjesnike je poezija krajnji cilj bitisanja, ne samo puko žongliranje i poigravanje riječima, kojima se baca magla u oči. Poezija se slavi, diše, živi i osjeća.

"Poezija je za mene smisao života, a mladim naraštajima će se to tek kazati samo. Pjesnici vjeruju samo u stihove, njima poezija nije sredstvo za ošamućivanje naroda. Kad vidim koliko ima nadarenih mladih, zdravih i lijepih mladića i djevojaka, grijeh je žaliti se uopšte, a posebno sumnjati u budućnost poezije", rekao je Matija Bećković.

Pjesnici kao najvredniji nosioci našeg jezika i porijekla utkali su dio sebe i ostali vječno sačuvani u knjigama, ali je vrlo važno da te knjige žive u rukama svojih čitalaca i da imaju svrhu svog obraćanja.

"Svjetski dan poezije je najnježniji datum u istoriji, svuda na svijetu, na svim jezicima. Jedna pjesma je najljepši rođendan tog maternjeg jezika, posebno ako je prava. Kategorija mladosti u poeziji nije uopšte bitna, svako ko piše dobru poeziju ostaje vječno mlad. Svi treba da se zamislimo na današnji dan, šta pišemo kada pišemo poeziju i kome se obraćamo", kazao je pjesnik Milenko Stojičić.

Izuzetno je važno školovati mlade naraštaje koji će osjećati poeziju, jer oni će je dalje nositi u svojim genima kroz vijekove.

"Poetski, blagi, sanjarski predjeli odvajkada su bili očevina pjesnika. A opstajala je i opstati samo može ukoliko otvori svoje zatvorene kapke i radoznalo pogleda antologije poezije i oduva prašinu sa nepravedno zapostavljenih biblioteka. Na časovima srpskog jezika o književnicima se govori kao ispred zadruge. Pokušajte se igrati asocijacija sa svojim učenicima", rekla je književnica Aleksandra Marilović.

Sva umjetnička previranja ljudske duše su dio umjetničkog procesa i kada nastane trajno djelo, većeg ili manjeg obima, bitno je samo da je plemenito, da razbuđuje svijest čitalaca i vraća im smisao života.

"Poezija je svetinja i to iskonska. Poezija je nadreligiozna pojava, jer ne poznaje podjele osim na jezike. Poezija je eho sile koja nas je stvorila i jeka, za kojom idemo tragajući za suštinom, za samim sobom. To je veza kojom se spajamo s izvorom i nadahnjujemo se životom, bez obzira na to što nam smrt djeluje kao prirodni cilj življenja" kazao je pjesnik Branimir Kršić.

(Glas Srpske)