Dejvid Rajh i njegove kolege analizirali su genome više od 900 praistorijskih ljudi.
Dejvid Rajh nosi zaštitno odjelo od glave do pete, nazuvke i plavu hiruršku masku. Samo su mu oči vidljive dok ispituje fragmente kosti na stolu ispred njega.
Rajh, genetičar Medicinske škole na Harvardu, pokazuje na komad veličine jagode. "Ovo je sa 4.000 godina starog nalazišta u centralnoj Aziji – iz Uzbekistana, čini mi se."
Ide redom. "Ovo je 2.500 godina star uzorak sa nalazišta u Britaniji. Ovo je Rus iz bronzanog doba, a ovo su arapski uzorci. Ovi ljudi se nikada ne bi sreli u vremenu ili prostoru."
Rajh se nada da će njegov tim naučnika i tehničara pronaći DNK u ovim kostima. Velike su šanse da hoće.
Za manje od tri godine, Rajhova laboratorija objavila je rezultate DNK analize genoma 938 ljudi iz davnina – više nego svi ostali istraživački timovi u ovom polju zajedno. Rad njegove laboratorije preoblikovao je naše razumevanje ljudske praistorije.
"Često daju odgovore na dugogodišnja pitanja, a ponekad daju nevjerovatno neočekivane uvide", kaže dr Svante Pabo, direktor Instituta Maks Plank za paleoantropologiju u Lajpcigu, u Nemačkoj.
Rajh, Pabo i drugi stručnjaci za drevnu DNK sastavljaju novu istoriju čovečanstva, onu što ide paralelno sa narativima koji se dobijaju iz fosila i pisanih podataka. U Rajhovom istraživanju, on i njegove kolege bavili su se naseljavanjem planete i širenjem poljoprivrede.
U knjizi objavljenoj u martu Who We Are and How We Got Here, dr Rajh (43) objašnjava kako je napredak u DNK analizama pomogao pokretanju ovog novog polja.
"Kao da smo izumeli novi naučni instrument poput mikroskopa ili teleskopa", rekao je on. "Kada se tako moćan instrument izmisli, on otvara sve ove horizonte i sve je novo i iznenađujuće."
Rajh nadgleda tim koji ima mnogo različitih vještina, od genetike do matematike. Ali "čista laboratorija" je tamo gdje se sirov materijal na kome rade – drevna DNK – nalazi. Zaštitna odjela koja istraživači nose od glave do pete i oblače u sterilnoj prostoriji svakog jutra, obezbeđuju da nijedna zalutala čestica kože ili znoja ne kontaminira kosti modernom DNK. Svake noći, cijela laboratorija se kupa u ultraljubičastom svjetlu koje uništava gene. Kosti oko unutrašnjeg uva su, zaključili su oni, najbolje mjesto na kosturu za traženje DNK.
Rajh i Nik Paterson, koji je u svijet genetike došao kao kriptograf, pronašli su način da utvrde da li jedna populacija potiče iz dvije ili više različitih grupa.
Analizom DNK iz sela u Indiji otkrili su da gotovo svi Indijci potiču iz dvije odvojene grupe. Jedna, Preci sjevernih Indijaca, povezana je sa stanovnicima centralne Azije, Bliskog istoka ili Evrope. Druga, Preci južnih Indijaca, nije povezana ni sa jednim živim čovekom van Indije. Dvije populacije su se pomešale prije 2.000 do 4.000 godina.
Dr Svante Pabo je 2006. pozvao Rajhov tim da pokušaju da utvrde kako su moderni ljudi i neandertalci povezani. Naučnici su došli do niza važnih otkrića. DNK neandertalaca pokazala je da su se njihovi preci odvojili od naših prije oko 600.000 godina. Ali Rajhovi testovi su otkrili da ljudi van Afrike i dalje nose tragove DNK neandertalaca.
Kako je to moguće? Prije nego što su neandertalci nestali, sreli su se i pomješali sa precima modernog čoveka koji su napustili Afriku.
(B92)
