Teško je pronaći riječi da bi se opisala teška životna sudbina 38-godišnjeg Aleksandra Milutinovića iz Foče, koji je već dvije decenije nepokretan i bez sposobnosti govora.
Sa 17 i po godina, nesrećnim slučajem je teško ranjen u glavu. Samim čudom ostao je živ, ali je, baš na pragu zrelosti, kada je trebao da samostalno zakorači u život, ostao upravo bez svakog vida samostalnosti.
Njegov život se pretvorio u životnu borbu njegovih roditelja.
"Nepokretan, sve se radi na pasivu, s njim se mora raditi pasivno i vježbanje i spremanje i hranjenje i pojenje. On sam ništa ne može, nema povratne informacije nikakve baš, tako sam navikla da radim s njim, uskladila sam sebi kako znam i umijem", ispričala je Milanka Milutinović, Aleksandrova majka.
Mada minimalni, pomaci u liječenju su vidljivi.
"On nije imao uopšte nikakav osjećaj za lijevu stranu do unazad tri godine, tek mu se počela lijeva strana vraćati. Dok je na desnu stranu imao osjećaj, da mu je mogla noga funkcionisati", rekla je mladićeva majka.
Od ortopedskih pomagala Aleksandar koristi kolica sa nadogradnjom i krevet na podizanje. Nabavljeni su 2004. godine, kako Milanka ističe, zahvaljujući Zavodu u Trapistima i tadašnjem direktoru ove ustanove Rajku Staniću.
"Sad bi trebalo nešto da mu radim, sto za vertikalizaciju, ali do toga je jako teško doći. Njegova cijena je sedam i po hiljada, italijanska firma ga radi. I baš sam razgovarala sa tim čovjekom, Rajkom Stanićem, on kaže, Milanka, tebi se ne isplati to nabaviti, jer taj sto služi još za neke potrebe koje njemu nisu potrebne. Nešto su pokušali preko Centra za socijalni rad da nađemo čovjeka koji će to odraditi jer njemu treba. Ja sam njemu radila dubak u KP domu, međutim dolazi do krivljenja kičme i ne smijem to da koristim", kaže Milanka Milutinović.
Bez pomoći dobrih ljudi, Milutinovići sami nisu u mogućnosti da nabave neophodna ortopedska pomagala. Svjesni su toga i u fočanskom Centru za socijalni rad, pa najavljuju da će organizovati humanitarnu akciju prikupljanja sredstava za pomoć ovoj porodici.
