Softver koji provjerava autentičnost i originalnost akademskih radova je tehnološki izum koji se nikako nije dopao profesoru Filozofskog fakulteta u Banja Luci, Miodragu Živanoviću.

Živanović je zbog toga podnio ostavku na mentorstvo i članstvo u komisijama za izradu diplomskih radova, master/magistarskih i doktorskih teza. Gostojući u našoj emisiji 5 do 7, profesor Živanović pojasnio je da su “razlozi za takvu odluku višestruki, ali se uglavnom odnose na dokumente kojima se određuje procedura izrade i odbrane diplomskih radova, master/magistarskih i doktorskih teza”.

"Naime, uloga softvera je postavljena tako da on, dakle, mašina ima obaveznu i odlučujuću isljedničko-istražiteljsku funkciju, kojom utvrđuje eventualne plagijate spomenutih radova", kaže Živanović.

"Podržavam primjenu softvera, ona će, nadam se, doista pomoći u našem svakodnevnom radu. Ali, ta primjena ne može biti generalna i ne može biti isključivi uslov procedura. Mentori i komisije trebaju biti ti koji će primarno odlučivati o plagijatima, a softver je korisno angažovati samo u slučajevima kada postoje indicije da s konkretnim radovima nešto nije uredu. Onda bi mentor trebao pozvati softver u pomoć. Jer, to i jeste osnovna namjena ovog programa, dakle, da bude jedno pomoćno sredstvo, a ne da ima ovu ili onu izvršnu funkciju", smatra Živanović.

Prorektor banjalučkog Univerziteta, Luka Kecman smatra da softver nikako ne ugrožava značaj i kredibilitet profesora i njihovog mentorstva. Hiperprodukcija doktorskih disertacija mora biti zaustavljena i to je jedna od prednosti softvera, tvrdi Kecman.