Sela na platou Manjače nemaju vodu, mještani se dovijaju kako da napoje stoku, dok o svojim potrebama i ne razmišljaju. Davno im je obećan vodovod, međutim, još plaćaju cisterne, koje malo kome mogu biti dovoljne, posebno ljudima koji se bave stočarstvom.

Dok u Banjaluci sve fontane rade punom parom, na Manjači ljudi nemaju vode da se operu poslije napornog posla. Vodu za piće takođe kupuju, ali kada su u pitanju domaćinstva sa većim brojem grla stoke, kažu da im je veoma teško da sastave kraj s krajem, piše Press.

Obećanja ne gase žeđ

" Više koštaju te cisterne, nego priključak na već postojeći vodovod. Ljudi su u problemima, jer ne mogu stoku pustiti da skapava od žeđi. Obećano je da će voda stići još 2013., a sada je 2015. Isti ti ljudi kojima je obećano, čekaju na red da plate cisternu. I tu nema starih ljudi, sve su to mlađi momci koji su odlučili da ostanu ovdje i da privređuju, a sada ih treba gurati sto godina unazad i natovariti im bremenice za vodu na leđa, umjesto da im se pomaže da idu naprijed i da naprave nešto od čitavog ovog kraja", kaže mještanin Ljubiša Azarić.

Pojedini poljoprivrednici i imaju nešto riješeno. Neki su o svom trošku iskopali bazene ili imaju svoje cisterne koje svakodnevno pune. Ipak, najveći broj ljudi mora se prijaviti za red na cisternu, koju potom mora da plati 35 maraka.

"Vodu za piće ne možemo voziti cisternama. Sticajem okolnosti, ja imam cisternu i svaki dan vozim po vodu, što pored svih ostalih poslova zaista predstavlja problem i meni koji imam kakve-takve uslove, a da ne govorim o ljudima koji nemaju ni cisternu, ni hidrant u blizini, a moraju da vode računa o desetinama krava", kaže mještanin Drago Ilić.

Vodovod samo za izbore

Mnogi od mještana nisu željeli da im bude objavljeno ime, jer kako kažu, politika i strančarenje debelo su upleli prste u ovu nevolju koja ih je zadesila. Većina njih krivi Centar za razvoj i unapređenje sela, Gradsku upravu i institucije koje su dozvolile da dođe do ovakve situacije. Takođe ističu da i među njima ima onih "povlašćenih" kojima velike bazene redovno pune, pa dok neki "biznismeni" imaju vode i za bazene za kupanje, drugi moraju na put da bi kupili flašu vode za piće.

"Dio ovih koji nemaju vodu, na prošlim izborima je bio uz opoziciju, pa ovi na vlasti kad su čuli šta se dešava, rekli su im da će dobro zapamtiti to što su za izbore bili aktivisti i za koga su glasali. Međutim, uz njih, pogođeni su i ovi što nisu bili za opoziciju. Tako su, na kraju, svi "zapamtili", a niko ništa niti je zapamtio, niti je naučio iz svega ovoga. Umjesto da se držimo jedni drugih i da riješimo to kako treba, sad nemamo vode ni za piće. Zato se nečija djeca kupaju u bazenima, a nečija nemaju vode ni za ppiće. Ovdje su se izbori dobijali na priči o vodovodu, samo ti su izbori bili poodavno, a sve osta na priči", rekao je jedan od mještana koji je želio da ostane anoniman.

Skuplje cisterne, nego vodovod

Svaki od mještana Stričića, Dujakovaca, Lusića i Lokvara za cisterne plati onoliko koliko bi platio i priključak na vodovod.

Potreban iznos za rješavanje ovog pitanja je oko 200.000 maraka, a iz Gradske uprave stigao je odgovor da za završetak vodovoda nema novca, iako je snabdijevanje vodom cisternama, koje je samo trenutna pomoć ugroženima, skuplja varijanta nego završetak vodovoda.

U ovim selima voda je obećavana mnogo puta, a posljednji put slavine su trebale da "sigurno prorade" u oktobru 2013. Mještanima platoa Manjače, kako kažu, dosta je obećanja i priča, a ukoliko nadležni ne riješe problem, riješiće ga oni sami.