Povodom šezdeset godina rada i boravka u Doboju odlučio se na nesvakidašnji gest.

Vajar Drago Handanović gradu ostavlja višedecenijski opus. Mnoga njegova djela već krase javne površine i objekte kulture, ali javnost želi da upozna i sa zbirkom iz ateljea.

„Dobojskoj publici nije dostupna zbirka koja se nalazi u ateljeu. To je preko stotinu djela i ta zbirka koju ja želim da pokolnim sastoji se iz dva dijela, a to je keramika, keramoskulptura i drugo je arhivska građa koja je bogata, sva dokumentacija“ rekao je  Handanović.

Mogao je da je unovči, ali je želja da pokoljenja svjedoče o njegovom radu bila veća. Vrijednost zbirke je neprocjenjiva, a o njoj govore nagrade.

„Imam četiri nagrade Kolegijum artistikum, dvije svjetske izložbe, davno prije 35 godina stigao sam u Pariz na jugoslovenskom konkursu “ objašnjava Handanović.

Jedina želja mu je da dom postavke bude gradski muzej iz koga objeručke prihvataju dar. Tako bi odjeljenjem istorije umjetnosti proširili postavku, ali im je neophodan dodatni prostor.

„Mi jednosatavno ne možemo trenutno da primimo taj dar na takav način kakav bi željeli. Mi Dragu odnosno njegove umjetnine ne možemo u kutije da deponujemo, jer je svaki kutak našeg muzeja maksimalno iskorišćen. Mi već dugi niz godina planiramo proširenje“, rekao je  Nebojša Dragojlović, direktor Muzeja u  Doboju.

Aneks na zgradi muzeja od stotinu pedeset kvadrata riješio bi problem, a idejno rješenje je spremno. Uzdaju se u pomoć gradske uprave, kojoj je Handanović pisao o svojoj namjeri. Želja mu je kaže da za života, i u šali dodaje, makar sa štapom, vidi svoju muzejsku postavku.