Novinari „Slobodne Bosne“ istraživali su zbog čega je naša zemlja postala jedna od najatraktivnijih destinacija za državljane arapskih zemalja, po kojem osnovu privremeno i stalno borave u BiH i kako su pokupovali cijela naselja u Sarajevu, Ilijašu, Tarčinu, Brezi, Pazariću...

Nedjeljno je poslijepodne, popularno sarajevsko izletište Vrelo Bosne vrvi posjetiocima koji su odlučili barem nakratko pobjeći od gradske sparine. Na samom ulazu u park, na travnjaku ispod parkinga, muškarac, žena i dijete klanjaju namaz. Niko na njih ne obraća pažnju, prolaznici obazrivo skreću poglede, niko se ne usuđuje reći im da je mjesto koje su odabrali za obavljanje svog vjerskog obreda potpuno neprikladno. Uostalom, ovakvi prizori postali su posljednjih mjeseci sasvim uobičajeni na Vrelu Bosne. Najveći broj izletnika je arapskog porijekla, a mnogo je onih koji dolaze iz Kuvajta i Katara i nisu samo turisti. U naseljima na rubnim dijelovima Sarajeva i nedaleko od grada kupili su zemlju i kuće, i odlučili tu ostati.

Ilidžanski ugostitelji i ulični prodavači o arapskim turistima, kao i novopridošlim stanovnicima njihovog naselja uglavnom govore prilično suzdržano. Negativni komentari najčešće se mogu pročitati na Facebooku i internet-portalima. Zatečeni rapidnom promjenom demografske slike koja je u tom dijelu grada najočiglednija, pojedini stanovnici Ilidže ovo su sarajevsko naselje u šali prozvali „Ujedinjeni Ilidžanski Emirati.“

„Arapi nam najviše i kupuju, iako su mnogo manje darežljivi nego što se to obično misli“, kaže jedna prodavačica sa Ilidže. „Vole da se cjenjkaju i neće baš tako lako dati svoj novac.“

U naselju Popovići u Opštini Ilijaš prije rata živjeli su isključivo Srbi. Nakon što su otišli iz sela, pusto je ostalo 150 dunuma zemlje koje su prijeratni stanovnici Popovića prodali firmi MM United, registriovanoj u Vogošći, čiji je direktor izvjesni Ahmed Kubat. Kubat zastupa investitore iz Kuvajta koji su unajmili građevinske firme iz BiH i na pomenutoj lokaciji izgradili 48 kuća. Svaka kuća ima površinu od oko 100 kvadratnih metara. Gradnja je skoro završena, ostali su još samo finalni radovi i asfaltiranje seoskog puta. Prvi stanovnici novoizgrađenog arapskog naselja, kako saznajemo, trebali bi se useliti početkom naredne godine. No, niko tačno ne zna ko su ti ljudi, za koga rade, niti po kojem osnovu će boraviti u našoj zemlji. Akif Fazlić, načelnik Opštine Ilijaš koja je izdala sve potrebne građevinske saglasnosti, neodređeno kaže da će korisnici ovih objekata biti oni „koji mogu regularno boraviti u državi BiH“, te da se naselje gradi „na bazi svih provedenih procedura i dozvola“.

[gallery ids="311232,311231,311230,311229,311228,311227,311226,311225,311224,311223"]

Popovići su samo jedno od brojnih mjesta u okolini Sarajeva gdje su investitori mahom iz Katara, Kuvajta i Saudijske Arabije kupili zemlju. U njihovom su vlasništvu i kuće i imanja u Tarčinu, Brezi, Pazariću, Rakovici, Dobroševićima, Oseniku, Lokvama, Sokolović Koloniji, Ljubinićima... Na području Opštine Ilidža najveće naselje za Arape gradi se na području Nadosjeka. Investitor je kuvajtska firma Aldijar. Na prostoru od oko stotinu dunuma niču 74 kuće i tri stambene zgrade. Gradi se i džamija, ali bez munare, zbog blizine aerodroma i čestih nadlijetanja aviona. Cijena jedne kuće iznosiće od 150 do 200 hiljada maraka, što je je za ljude koji dolaze iz arapskog svijeta izuzetno povoljno.

Mjesto gdje se gradi ovo naselje prilično je zavučeno. Do njega se stiže makadamskim putem, a sa ove lokacije pruža se prekrasan pogled na Sarajevo. Opština Ilidža prije nekoliko godina izgradila je kompletnu infrastrukturu u ovom kraju - vodovod, kanalizaciju, rezerevoar za vodu od pet hiljada litara i uličnu rasvjetu. Pored ovog kompleksa koji je u izgradnji, Arapima je u posljednjih godinu dana u Nadosjeku prodato preko 350 dunuma zemlje.

Snježana Janković, koju smo zatekli ispred njene kuće u ovom naselju, kaže da su sve njene komšije, uglavnom Srbi, prodali zemlju, a ona će svoju prodati polovinom septembra, kada očekuje da stigne kupac iz Katara sa kojim je već dogovorila prodaju. Zemlju će prodati za 30 hiljada maraka po dunumu.

Na pitanje zašto prodaje imanje, Snježana odgovara: „Šta da radim, ovdje me više ništa ne veže. Skoro sve moje komšije su prodale svoja imanja: komšije Rakići oko 40 dunuma, Bratići isto toliko, Škrkari oko 40, dvije porodice Jankovića oko 110 dunuma... Komšije sa imanjem prodaju i kuće, šume... Žali Bože što moram, ali nema druge. Prije rata ovdje su živjeli popovi Jokanovići i Milići. Oni su napravili crkvu na Vrelu Bosne i davno su odselili. Jedino Dušan Janković neće da im proda svoju zemlju.“

Snježana planira da sa porodicom preseli u Srbiju. „Od dobijenog novca kupiću dva stana. Jedan sinu u Beogradu, a drugi na Fruškoj Gori, gdje planiram da živim“, kaže.

Zemlju je u ovom naselju prodao i poznati pjevač Seid Memić Vajta. Na 14 dunuma, koji su njemu donedavno pripadali, počela je gradnja šest vila. U ovom kraju nalazi se i pravoslavno groblje, a Arapi su, kako saznajemo, ponudili novac da se ono izmjesti.