Oni koji podržavaju ideju da se turskom predsjedniku daju gotovo sultanska ovlašćenja slavili su sinoć i u Sarajevu. Kolona automoblila kružila je ulicama, a slika vođe koji se na referendumu provukao kroz iglene uši osvanula je i na sarajevskom sebilju.

Puno više od Sarajlija, koji su se u slavlju priključili malobrojnim turskim studentima, brine to što se, nakon prospavane noći, usponu Redžepa Tajipa Erdogana raduju i legitimni predstavnici bošnjaćkog naroda. Lider SDA i član Predsjedništva BiH, koji je proteklih godina na rasplamsanoj moći Erdogana uspio da dobro ugrije ruke, danas priziva novu ulogu Turske u onome što on naziva regionalna stabilnost.

"Pozdravljam rezultate referenduma u Turskoj. To će definitivno, po meni, stabilizovati prilike u Turskoj i učiniti je još snažnijom regionalnom silom. Ona igra jednu vrlo stabilizujuću i veoma pozitivnu ulogu u tom dijelu svijeta", rekao je Bakir Izetbegović.

Ta uloga podrazumijeva još veća ovlašćenja čovjeku koji je prije neki dan zabranio ni manje ni više nego lasersko uklanjanje dlaka. Nema depilacije - odlučio je Redžep Tajip Erdogan. Nakon neuspješnog puča ograničio je građanske slobode i zatvorio više od 40.000 svojih protivnika, a nešto ranije u napadu bjesa zabranio i društvenu mrežu Tviter.

I tada, kada se Erdogan u jeku protesta odlučio da ubije pticu rugalicu kojom su kolale priče o njegovim korupcijskim aferama, jedan od prvih koji je uzviknuo: "Vođa je nevin", bio je upravo lider Stranke demokratske akcije. Zato je analitičarima sudbina evropskog puta i demokratskih procesa u Bosni i Hercegovini prilično upitna, ako u leđa političarima duvaju takvi vjetrovi.

"Turska je uvijek zemlja čvrste ruke, diktature. Sad, da li je to vojna hunta, ljevica, a sada su to islamisti, rekao bih da se taj sistem samo transformisao, kako bi sad pogodovao islamistima", kaže Vuk Bačanović, politički analitičar.

On dodaje da je gledao različite komentare ishoda referenduma u Turskoj.

"Sada bi i Bakir Izetbegović volio da uradi slično. Međutim, za tako nešto on nema nikakve mogućnosti, osim ako, eventualno, dođe do neke transformacije BiH", zaključuje Bačanović.

Upravo zbog svakodnevnih pozivanja na transformaciju Bosne i Hercegovine, mnoge brine to što se u cijelu priču upliću i svjetski moćnici. Ako je za utjehu, trenutno cvjeta ljubav između turskog i ruskog predsjednika, pa se Bošnjaci i Srbi mogu nadati da svjetske sile u skorije vrijeme neće na ovim prostorima miješati karte.

To što se Slarajevu slavi uvođenje diktature mnogima i nije iznenađenje, jer su se u proteklom periodu nagledali i banalnije dnevno-političke demagogije.

"Recimo, pobjede turske reprezentacije nekad su bile daleko masovnije slavljene, ne samo od turskih studenata u Sarajevu. Dakle, govorimo o jednom legitimnom stavu koji postoji kod Bošnjaka, koji opet ne bi trebalo mnogo da nas čudi, s obzirom na istorijske i kulturološke veze", objašnjava Vuk Bačanović, dodajući da je situacija takva "pogotovo s obzirom da su i jedna i druga vladajuća struktura, i u Sarajevu i u Turskoj, trenutno islamističke strukture".

U nedostatku državničke vizije za postizanje dugoročne stabilnosti u BiH, dodvoravanje biračama koji svoj pogled na svijet i identitet temelje na islamu izgleda je jedina preostala opcija kod bošnjaćkih političara.

Ono što brine jeste mogućnost da preko njih BiH postane legitimna meta geopolitičkih potkusurivanja, ako odluči da ih pokrene novi turski predsjednik na krilima rastuće moći koju je dobio na referendumu.