Demokratski i kako to ovdje dolikuje - sa jednim kandidatom - i DNS je izabrao svog predsjednika.

Od 1251 delegata koji su prevalili  put da dignu ruku za Marka Pavića,  samo je jedan ostao uzdržan. Iako su u tom trenutku svi ostali ustali da vide ko se to usudio da da kaže NE, u DNS-u danas tvrde da ne znaju o kome se radi. Ko je neznani delegat i šta mu se dogodilo danas  nam nije otkrio  niko od njegovih partijskih kolega, iako je i njima i nama pokazao gdje smo stigli 27 godina od uvođenja demokratije. O tome dovoljno  govori i to da je stranka danas trebalo da sudi petorici članova koji su za Pavića ipak glasali, ali nisu za članove glavnog odbora. Proces protiv Budimira Balabana i ostalih, odgođen je do daljnjeg, ali on vjeruje da mu neće faliti i dlaka s glave.

"Mi smo imali mogućnost da glasamo za, protiv i uzdržan, što znači da su postojale opcije".

"Ne vjerujem i ne očekujem nikakve sankcije zbog toga, jer naopako bi bilo onda. Nije ni trebalo ostaviti takvu mogućnost ili onda ne bi trebalo da bude skupštine. Tako da ne očekujem zbog toga nikakve snakcije, a sama  pomisao ili priča o tome da bi moglo da bude sankcija me malo rastužuje", kazao je Budimir Balaban, predsjednik Skupštine grada Banjaluka.

Više od toga, zabrinjava jedino činjenica da demokratske izbore sa dva i više kandidata ove godine nije uspjela da organizuje nijedna parlamentarna stranka u Srpskoj. Prije Marka Pavića, redom su sami sebi na crtu izlazili Milorad Dodik, Vukota Govedarica, Branislav Borenović i Dragan Čavić, dok Petar Đokić tek treba da pobijedi samog sebe.

"Partije postaju udruženje jednog lica ili vrlo uskog kruga ljudi koji rukovode čvrsto strankama tako da ostalo članstvo zapravo samo gleda kako bi se što bolje pozicioniralo bilo da je riječ o nekakvim povlasticama ili benefitima koji su ekonomske prirode ili mjestom u Vladi i slično. To je suština političog života danas", izjavila je novinar Gordana Katana.

Da ne zamjerimo samo partijama. Treba reći da ništa drugačija slika nije ni u ostatku društva. Posljednje demokratske izbore sa dva kandidata gledali smo zimus u banjalučkoj privrednoj komori, gdje je delegate jedne od drugih čuvala policija. Novo rukovodstvo preživjelo je svega 20 dana prije nego što se sve vratilo na staro. Zato za mjesto predsjednika republičke privredne komore niko nije ni pokušao da se kandiduje,  kao ni za pozicije u brojnim dugim udruženjima.

"Uostalom, evo za dvije nedelje je kongres Saveza sindikata. Niko se još osim gospođe Mišić, kojoj će to biti treći mandat, ne spominje ozbiljno kao njen portivkandidat. Isto tako gospodin Rakulj vodi godinama Udruženje penzionera, dakle svugdje je to isto", kaže Katana.

Zato čudi što se jednako žustro kao stranke na vlasti i one opozicione opiru promjenama, koliko god im uzastopni izborni porazi govorili da nešto mora da se mijenja. U cijeloj Bosni i Hercegovini jedino je SDP nakon totalnog kraha uveo princip - jedan član jedan glas, dok svi ostali i dalje biraju stranačke šefove po modelu "izaberem te da me izabereš".

A što da ne, jer jedino tako izabrani organi mogu da donesu neke od najapsurdnijih odluka u koje se može ubrojati i ona čuvena Srpske radikalne Stranke. Oni su po riječima stranačkog šefa jednoglasno odlučili da od 100 000 maraka  iz budžeta za finanisranje, 50 000 potroše na njegovu godišnju platu.