Tema dana: Zašto svako malo strahujemo za pasoše?

22:11, 15.02.2018.
Thumbnail

Pasoši su opet vruća roba! Ne zato što ih se ne može naštampati za horde ljudi koji bježe iz zemlje, nego zbog birokratije.

Sada je već postalo tradicionalno da se francuski "Žemalto" žali na proceduru u nabavci pasoških knjižica, a da Agencija za identifikaciona dokumenta uvjerava da nema razloga za brigu. Sluđeni građani, koji svaka dva, tri mjeseca slušaju priče o propalim tenderima i friškim žalbama, ne znaju šta ih čeka, i da li će opet, kao prošle godine, biti bez pasoša dok inertna administracija ne riješi problem. Apsurdna situacija sa Zakonom o javnim nabavkama, koji je svoje pravo lice pokazao u slučaju "naplatne kućice u Glamočanima", ponavlja se i u priči o pasošima.

"Ono što je najžalosnije je da javne nabavke u BiH služe isključivo da zaštite one koji prodaju, odnosno kupuju nešto, a da sami građani tu uopšte nisu bitni. Ovaj slučaj s pasošima to odlično pokazuje. Nama su potrebni pasoši, a to da li ćemo ih imati, to nikoga ne zanima. Bitno je da se ispoštuju prava onog ko prodaje, odnosno onog što kupuje, i to može trajati unedogled. Mogućnost da vi možete da ulažete žalbe beskonačno, na tendere koji prođu, govori u prilog tome da je zakonodavac vodio računa o tome da se na neki način i svojevrsnim ucjenama dođe do konačnih rješenja", klaže Aleksandar Trifunović, glavni i odgovorni urednik portala "Buka".

Iz IDDEEA-e kažu da se Francuzi žale bez osnova, i da žalbom samo kupuju vrijeme. Ipak, bilo bi tendenciozno optužiti francusku kompaniju za opstrukciju nabavke pasoških knjižica, jer oni rade po onome što im je omogućeno slovom zakona. Ali, u cijeloj situaciji se postavlja pitanje - kako je moguće da jedna firma parališe institucije do te mjere, da ne mogu garantovati izdavanje najosnovnijih dokumenata? I šta to govori o državi koja to dozvoljava?

"To je prije svega odnos države prema građanima, odnos države prema zakonima i procedurama, i ono što je najbitnije - nema odgovornosti. Sada kad bi pokušali da nađemo nekoga ko je odgovoran za to, najvjerovatnije bi se prebacivalo sa jednog na drugi, pa onda na politički nivo, pa bi neko rekao da je to politička priča, i tako dalje. U suštini - najvjerovatnije da bi zakon o javnim nabavkama trebalo mijenjati, i da bi neke procedure trebalo konkretnije precizirati", rekao je Aleksandar Žolja, iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka.

Paradoks u cijeloj priči je - da nemamo zakon o javnim nabavkama, tek bi onda situacija sa njima ličila na divlji Zapad. Firme uključene u priču su iz ozbiljnijih, pravnih država, koje paze na svaki zarez u ugovorima, a kamoli na zakonske formulacije koje dozvoljavaju žalbe do beskonačnosti. Znamo da se istorija često ponavlja: prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa. Ako je ono prošli put bila tragedija - jer su ljudima zbog nedostatka pasoša propadali poslovi, termini kod ljekara i šanse za bolji život u inostranstvu - ako se ponovi, biće farsa, jer smo sopstvenom neozbiljnošću i neodgovornošću došli dotle. Što je, priznaćete, i prikladan ishod za državu kakva je Bosna i Hercegovina.