Da je Keopsova piramida, do sad bi je srušili. Dajte mi kramp, ja ću ih sam sravniti sa zemljom, i to gratis. Glave će nam doći tenderi. To su samo neki od komentara na društvenim mrežama o zloglasnim naplatnim kućicama u Glamočanima.
Iz “PutevaSrpske” već godinu i po dana slušamo samo izgovore – prvo ih nisu mogli srušiti jer su čekali projekat, onda su čekali reviziju projekta, pa tender za izvođača radova, a sada čekaju ishod žalbe jednog od ponuđača. Koja bi, uzgred, ako prođe, sve mogla da vrati na početak. Za to vrijeme, nastradao je tridesetdvogodišnji mladić, a prije samo dva dana, još jedan je teško povrijeđen. Zbog ogromne sramote nezakonito izgrađenih kućica, niko nije odgovarao, niti je, izgleda, iko kriv. Iz kućica nije naplaćena nijedna putarina, ali su, nažalost, “naplaćeni” ljudski životi.
"Kompleksnost Zakona o javnim nabavkama koji dozvoljava svakome ko učestvuje u tenderskom postupku da uloži žalbu. I onda imamo drugostepeni organ koji se zove Kancelarija za žalbe u Sarajevu. Nakon toga, Putevima su vezane ruke. Bilo kakvo potpisivanje ugovora u uklanjanju kućica bez dobijanja njihovog rješenja, jer kasnije svako ko se žalio ima pravo da traži naknadu izgubljene dobiti", izjavio je Nenad Nešić, v.d. direktora JP “Putevi RS”.
Kako je moguće da nešto što je očigledno, čijom god greškom, kobno za vozače, u dva poteza ne može da se zbriše sa lica Zemlje? Da li se oni koji su to dozvolili barem zacrvene kada prođu pored naplatnih kućica? Postoji li neki viši interes, barem u ovom slučaju, koji će biti iznad tendera, miliona, procedura i nabavki? Ako ništa, da ih makar malo ubrza. Apsurno je da za rušenje objekta koji pet godina nema ama baš nikakvu svrhu, treba toliko papira i dozvola. A sjetimo se da, u mnogim slučajevima, itekako može bez papira.
"Kad rade poslove za koje nisu objavili tender ili javni poziv, onda se pravdaju nekom višom silom, ovim Zakonom o putevima, ili da bi spasili živote učesnika u saobraćaju. A opet, kada je u pitanju ovaj slučaj, sa dislokacijom kućica koje su nepotrebne, koje stvaraju ogromne probleme zbog kojih je došlo do stradanja, tada se pozivaju na Zakon o javnim nabavkama, koji ne može u ovom slučaju biti odlučujući, jer kažem ponovo, stradaju životi u saobraćaju", rekao je Milenko Jaćimović, predsjednik Udruženja za unapređenje bezbjednosti saobraćaja RS.
Činjenica je da ima nepažljivih vozača, da je u Glamočanima postavljena vidljiva signalizacija i da bi to trebalo da bude dovoljno upozorenje svakome ko sjedi za volanom. Nesporno je i da, da nema tih barikada na putu, možda tih trideset, pedeset ili sedamdeset preko ograničenja za tri mlada života ne bi bio kraj. Svi odgovori koji stižu iz “Puteva”, iz Vlade, ili odakle god da oni dolazili, teško da mogu da opravdaju sav besmisao kućica kod “Robota”.
"Mnogi naši građani misle da ode direktor dođe, potpiše odluku, ode tamo bager, kamion i sruši to sve. E pa ne može gospodo. Mi nemamo vlastitu mehanizaciju. E, ako se u međuvremenu promjeni struktura, pa neko donese odluku da mi imamo svoju mehanizaciju, e to je drugi par opanaka", kaže Nenad Nešić, v.d. direktor JP “Putevi RS”.
Dvadesetak saobraćajnih nezgoda godišnje očigledno nisu dovoljan znak za uzbunu, koji bi mogao da pobjedi birokratiju i nečije interese. Na stranu činjenica da je i dva miliona maraka bačeno u vjetar, a najmanje još toliko para će propasti. Mnogo veća tragedija su izgubljeni životi, kojih, bar da se nadamo, više neće biti. Jedina nada je da se, onaj ko se nešto pita, odluči za jednu od dvije opcije – ili će se procedure ubrzati, ili će neko jednog dana ustati i reći – danas ih rušimo, a sutra ćemo o tome kako dalje.
