Tema dana: Zašto nam stečajni postupci traju unedogled?

  • 12.07.2017. 19:50

Nema ekspresnog rješenja za preduzeća u stečaju, a ako je suditi po dugogodišjim, stečajnim postupcima, nema ni mnogo nade. Zbog čega nam stečajni postupci traju unedogled, ko ih nadgleda i ko od njih ima vajde, u Temi dana, Tijana Kecman.

Na pomen pojma stečaj, građanima se, po automatizmu, diže kosa na glavi. Radnicima koji pet, 10, pa i više godina ne mogu da dođu do svojih plata, neminovno proradi i želudac. Osmijeh na licima možda se pojavi samo stečajnim upravnicima, koji od propalih, najčešće nekadašnjih državnih preduzeća, masno zarađuju godinama.

Zbirne podatke za tekuću godinu nema nijedna institucija u Srpskoj. U prošloj godini, u sudovima je vođeno čak 320 stečajnih postupaka. Statistika kaže da povjerioci uspiju da naplate manje od petine onoga što im se duguje, ukoliko uopšte dočekaju da dođu na red. Zbog prebukiranosti sudova, ali i nemara institucija i odgovornih, stotine ljudskih sudbina godinama tapka u mjestu.

"Konačno smo se izborili, nakon tri godine, da se neko smiluje da se održi skupština povjerilaca. Da znamo šta se dešava sa stečajem, jer ovo je ludnica, ovdje se ne zna ni ko pije, ni ko plaća. Ovo je deveta godina, nama se duguje 1.500 maraka", rekao je Dragan Pauković, bivši radnik Ratarstva iz Nove Topole.

Milion po milion, i povjerioci od preduzeća u stečaju potražuju sumu koja se teško može i izračunati. Ako radnici, ali i ostali kojima se duguje, pukom srećom i dočekaju svoj red, dužnik nema odakle da ih isplati, jer se, u međuvremenu, imovina rasproda, ali i izgubi na vrijednosti.

Ko bi, uistinu, kupio mašinu kojoj je rok trajanja istekao prije 10 godina i koja nikako nije održavana. Oprema propada po halama i skladištima, a ono što je vrijedno prodaje se u bescijenje. I dok radnici optužuju stečajne upravnike da do unedogled otežu proces, kao bi podebljali svoje novčanike, oni trajanje objašnjavaju nizom razloga – te stečajna masa, te tužbe, te žalbe.

"Jedan razlog su sudski postupci kojih obično ima jako puno, jer su oni pretrpani tim postupcima, jer oni jesu u prioritetu. Meni se desilo da u jednom stečaju imam 27 sudskih postupaka koje sam preuzela", kaže Dosta Baraković, stečajna upravnica.

O svojim platama, stečajni upravnici ne govore javno, ali je zato javna tajna da dosta dobro zarađuju. Samo u Banjaluci registrovano je 85 upravnika, a nekolicina njih u Privrednom sudu vodi 188 postupaka.

Uprkos pompezno najavljivanoj novoj legislativi, najveći stečajevi i dalje nisu okončani. I na listi Poreske uprave, u vrhu dužnika su upravo propala preduzeća, a samo jedno od njih im duguje skoro 11,5 miliona maraka. Za dužinu trajanja postupaka, zbog kojih do para nikako da dođu, ipak, odgovornost se može potražiti na više adresa.

"Radnici ostaju kratkih rukava. Oni imaju svoja subjektivna prava koja su apsolutno opravdana. Međutim, ostaje ona generalna postavka da se stečajni postupak kasno otvori. Mi nemamo pravo da osuđujemo radnike na način - šta su oni čekali neke godine, jer su oni ljudska bića, kao i svi mi. I oni imaju pravo da se nadaju. I oni su vjerovatno imali obećanja da će se nešto riješiti, jer njima je najvažniji posao i ta plata koju treba da dobiju svaki mjesec", rekao je Goran Radivojac, ekonomista.

Na malverzacije u stečajevima svojevremeno su upozoravali i revizori. Pored probijanja rokova za njihovo pokretanje, uočili su i prevelike troškove vođenja postupaka i nedostatak kontrolnih mehanizama. U međuvremenu, čak i oni su odustali od praćenja.

Dok se novi postupci počesto otvaraju, stečajna masa se smanjuje. Smanjuje se i broj povjerilaca, jer zbog dugogodišnjeg natezanja mnogi tih svojih 20 zaostalih plata, nažalost, na kraju ne dočekaju.