Tema dana: Zašto je još jedan medvjed platio glavom?

Autor Aleksandar Stijaković, ATV

Objavljeno: 20:20, 26.07.2017

Zašto smo ponovo ubili medvjeda, čemu nam onda služi puška za uspavljivanje, do koje smo, sjetimo se, došli na jedvite jade?

Da li je drugačije rješenje bilo moguće? O tome građani na društvenim mrežama bruje od sinoć. Poslije višednevne panike mještana Rekavica, i apela da neko konačno otjera zalutalu životinju iz sela – epilog je identičan onom iz novembra pretprošle godine. Medvjedica je odstrijeljena, a miran san im je, bar za sada, zagarantovan.

Slučaj, doduše, nije isti. Ovaj put, životinja je krenula na čovjeka. Kada jednom osjeti, ili bar namiriše krv, bila ona ljudska ili životinjska, puška za uspavljivanje, nažalost , nije opcija. To je objašnjenje lovaca koji su, kao i prije dvije godine, u očima javnosti glavni krivci za odstreljenu životinju.

“Ovo je vanredan odstrel. Ovo je odstrel  koji ćemo mi u lovačkom udruženju imati određenu štetu, ali koji smo morali, zbog mira građana i po nalogu države, Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, i izvršili smo taj zadatak. Ne radi se ni o kakvom ubijanju, ne radi se o odstrelu, nego o vraćanju mira građanima”, izjavio je Borislav Bojanić, predsjednik Skupštine lovačkog udruženja Zmijanje.

Iako je lovačka ruka na obaraču, potez povlači Ministarstvo poljoprivrede. Oni su ti po čijem nalogu može da se puca na medvjeda. Ovaj je stradao jer je šteta koju je pričinio čovjeku bila velika, a opasnost da mu dodatno naudi još veća. Onog novembra kada je medvjed u Banjaluci trebalo da bude uspavan, pa je kasnije ipak ubijen, pao je dogovor da se osnuje interventni tim, gdje bi struka i lovci konačno bili pomireni, a najveću korist od toga imala bi divljač. Na tome je sve i ostalo. Tima još nema, i ne zna se kada će ga biti. Stalo je na papirima, procedurama i raznoraznim sujetama. Bez pomirenja teorije i prakse, ni sve puške za uspavljivanje ovog svijeta, zalutalim životinjama neće pomoći.

“To je sada na lovačkom savezom. Koliko sam čuo, zadnje informacije koje imam prije ovih godišnjih odmora, trebali su da izaberu pet, pet za sada svojih lovaca, vrsnih članova. Bio sam prisutan kad je bio opis tih lica, kakvi bi to trebalo da budu lovci”, rekao je Igor Trbojević, doktor ekoloških nauka na PMF-u Banja Luka.

Baš u Rekavicama, gdje je prije samo nekoliko godina medvjed bio misaona imenica, sada ih, procjenjuje se, ima 12. Ta brojka  biće još veća. U prirodi je sve manje hrane, a zbog sječe šume, stanište se konstantno sužava. Odgovornost, u svakom slučaju, pada na čovjeka. Otud i dozvoljeni odstrel i sve češće prilaženje medvjeda  ljudskim naseobinama. Zato, nazad u osnovnu školu. Ako negdje ugledate medvjeda – ni makac.

“Pazite, to je sirove snage od 100 do 150 kila. To se ne može  mjeriti sa čovjekom od sto kila, tako da je normalno da se čovjek prepadne. Ali, u tim situacijama, čovjek treba da bude smiren. Drugačije ne može da se spasi. Najgore je u toj situaciji okrenuti leđa i bježati.  Životinje kao  predatori  to odmah doživljavaju kao plijen, i počinju progon, dok ne usmrte žrtvu”, rekao je Igor Trbojević, doktor ekoloških nauka na Prirodno-matematičkom fakultetu Banjaluka.

Ukipljena je i naša administracija. Iako smo prihvatili sva moguća pravila i konvencije za zaštitu divljih životinja, u praksi ih se samo sporadično pridržavamo. Zato zalutali medvjed najčešće završi  u nekom zamrzivaču, a puške za uspavljivanje na policama, prekrivene prašinom. Dok se nadležni, iz godine u godinu dogovaraju o nekim boljim rješenjima, jedno je izvjesno – za svoju nesrećnu sudbinu,  medvjed je zaista najmanje kriv.

Ostavite komentar:
Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedInEmail this to someone