Tema dana: Zašto epidemija mišje groznice ne interesuje odgovorne?

  • 30.06.2017. 20:02

Ako ruke ne perete bar onoliko puta dnevno, koliko su vas u školi učili, problem će vam napraviti miš.

Da, pravi miš, i prava groznica, nimalo bezopasna. Počne sa temperaturom, pa se tu i tamo javi krvarenje, a onda stanu bubrezi, ali to, čini se, nije ništa strašno. Bar ne ako je suditi po reakciji građana, koje praktično ni nema. Nema ni doktora- svi koje smo danas zvali, u po epidemije, uzeli su godišnje odmore. I dok se u  bolnice javlja sve više zaraženih mišjom groznicom, i to u poodmakloj fazi,  nikoga to, čini se, pretjerano ne brine. Zašto, pobogu pored male plate, povelikog kredita, i izbora naredne godine, još brinuti i o zdravlju. A to je bar, za razliku od plate, kredita i izbora, lako riješiti. Sve što je potrebno je malo sapuna i vode. Ali ni za to, izgleda nemamo, ili jednostavno ne znamo da koristimo.

"Apelujemo na građane ali i sve ostale da sve ono što je pri zemlji, bilo da je voće ili povrće se dobro opere. Znači, dobra higijena, naravno i pranje ruku, dobra higijena je osnov svake prevencije protiv mišje groznice", rekao je Tihomir Mihajlović, direktor Doma zdravlja Gradiška.

"Uglavnom se mi tu nešto brzinski operemo. Rukama zaista treba posvetiti pažnju, svaki dio i ispod noktiju i između prsta da se to malo bolje odradi, ne samo onako reda radi", kaže Milka Mrđa,  portparol Instituta za javno zdravstvo RS.

S vremena na vrijeme, treba se pobrinuti da miševa nema, a taj posao pripao je lokalnim vlastima. To “s vremena na vrijeme” svelo se na svega dva puta godišnje, čisto da se ispoštuje zakon. Ruku na srce, jesenja i proljećnja deratizacija pokažu rezultate kratkoročno, ali promakne često, po koji miš. Pa čim dođe ljeto, propusti pokažu posljedice. Ne treba mnogo pričati ni o posljedicama u onim opštinama gdje deratizacije nema ni ta dva puta u toku godine. Oni koji se tim poslom bave, kažu da ima i takvih. Pored svih drugih troškova, aleja, fontana, i službenih auta, neke lokalne vlasti su, čini se, odlučile da uštede na zdravlju. Pa zar treba da čudi, da je do epidemije uopšte došlo?!

"Vrlo je bitno spomenuti, pored toga da neke od njih i ne sprovode niti organizuju deratizaciju,  da je novac ključ iz razloga što dobar dio opština sprovodi samo jednu fazu. Dakle toliko finansijskih sredstava je odvojeno za ovakvu vrlo bitnu preventivnu mjeru, kojoj na neki način shvatimo značaj i ozbiljnost tek kada uđemo u godinu koja se zove mišja godina", izjavila je Jelena Anđić, pomoćnik direktora "Eko bela".

I ko je, na kraju, za mišju godinu kriv, teško je reći. Možda vlasti koje su se oglušile o opasnost od glodara, zmija i ostalih čudesa. Možda građani, koji više strahuju od bankara nego od epidemije, pa u moru svakodnevnih problema i problemčića zaborave oprati ruke. A ako ništa drugo, ruku na srce, od silnih kredita, moglo se izdvojiti bar za sapun i koju kap vode. Možda je ipak, kriv miš, što ne bježi iz sirotinjske zemlje, i probleme ne pravi onima u inostranstvu, koji ovih drugih muka nemaju. Oni bi se možda, u dvadeset prvom vijeku, sa miševima lakše nosili. A ovdje, ako ništa drugo, problem može bar djelimično da riješi jedna mačka.