Glavni grad RS je Sarajevo, a u njoj postoji smrtna kazna. U slučaju smrti predsjednika ne zna se ko preuzima kormilo u državi, a Srpska može da ostvaruje specijalne i paralelne veze sa Saveznom Republikom Jugoslavijom. Sve ove i još mnoge druge nelogičnosti stoje, ni manje ni više nego u Ustavu RS.
Ovo su samo neki od najbanalnijih primjera do kojih nas je dovleo neusvajanje amandmana na Ustav RS. Prije osam godina u poslanici NS RS dvotrećinskom većinom usvojili su “paket” od 29 amandmana na Ustav RS. Već osam godina ti isti amandmani čame i čekaju zeleno svijetlo Vijeća naroda da bi stupili na snagu.
Klubovi tri naroda u Vijeću, dalje od neslaganja nisu makla. Bošnjaci su uložili veto i tako blokirali cijeli paket amandmana na Ustav.
"Nismo ih prihvtili, tražili smo minimum od tih 29 amandmana minimum da se Bošnjaka u skupštini grada Banjaluke nađe 20 odsto Bošnjaka. Nama je u to vrijeme obećano statutarno da se to pitanje rješi i statutom, a mi za uzvrat treba ustavnu normu je li da donesemo. Nije to bilo isto i naravno iz tog razloga smo sve amandmane odbili", kaže Mujo Hadžiomerović, Klub Bošnjaka u Vijeću naroda RS.
I amandmani su završili u ladici kancelarija Vijeća naroda, čiča-miča gotova priča. Ali Klub bošnjaka nije imao ništa protiv amandmana na Ustav kojim je regulisano da NSRS umjesto dva bira do četiri potpredsjednika, jer jedno potpredsjedničko mjesto treba da bude rezervisano i za njih. I to se priča o amandmanima na Ustav, završava. Ni delegati ni klubovi ne bi da diraju u osinjak. Tek na novinarsko insitiranje i zapitkivanje, ili priznaju da nemaju političku snagu ni volju da bilo šta pokrenu sa mrtve tačke ili spremno nude bar neka rješenja.
"Mi da imamo kapacitete kao Domovina, mi bi to pokrenuli. Ali evo ja stojim na raspolaganju čak vama da dostavimo kako bi izgledao taj amandman da se ukine smrtna kazana i naravno evo da pokrenemo inicjativu da damo da idemo i sa drugim stvarima koje nam smetaju", rekao je Hadžiomerović.
"Mogu ja pokrenuti, ali slabo se ja pitam tamo, zato što sam delegat iz reda opozicije. Nas ukupno u Vijeću naroda ima troje, od 28, iz opozicije govorim, ono što je izabrala NSRS. Ja vam to ne mogu reći, ja nisam u rukovodstvu Vijeća naroda, niti sam u rukovodstvu NSRS, ja sam tamo delegat u jednom od klubova. To bi trebalo pitati rukovodstva Vijeća naroda gdje je to zapelo, odnosno rukovodstvo NS RS vidjeti kod koga stoje ti amandmani. Što se mene tiče što prije to bolje na dnevnom redu", ističe Vojislav Gligić, Klub Srba u vijeću naroda RS.
Stručnjaci za ustavno pravo smatraju da delegati u Vijeću naroda i često zloupotrebljavaju svoje ustavne nadležnosti koristeći ih u dnevno političke svrhe. Na postojanje nesklada između normativnog i stvarnog, za početak potreban je razgovor i volja da se usvoje bar oni amandmani oko kojih postoji minimu saglasnosti.
"Prvenstveno je riječ o smrtnoj kazni koja postoji u Ustavu RS i koja se može izreći samo za najteže oblike krivičnih dijela. Ali BiH je članica Savjeta Evrope, ona je ratifikovala Evropsku konvenciju. Evropska konvencija je sastavani dio ustavnog teksta BiH, dakle smrtan kazana se može izreći, ali ne može izvršiti", kaže Mile Dmičić, profesor ustavnog prava.
Dok se smrtna kazna, zahvaljujući zakonima i konvencijama o ljudskim pravima ipak ne može izvršiti, delegati u klubovima, predsjednici klubova, predsjedavajući Vijeća naroda i potpredsjednici, godinama mogu da odluke važne za život običnih građana drže u ladicama bez posljedica. Ti isti građani papreno plaćaju postojanje i rad Vijeća naroda RS, drugog doma NSRS. Delegat u Vijeću zaradi platu od 2500 maraka, predsjedavajući Vijeća košta nas 3500, a njegovih troje potpredsjednika 9600 maraka. Sve to da bi štitili interese i radili u korist naroda.
