Hitno je danas zasjedao Odbor za nacionalnu bezbjednost Srbije zbog dešavanja u Makedoniji. Situaciju pomno prati cijeli region. Može li da se i kako odrazi, u Temi dana Marina Mišić.
Snimak krvave glave Zorana Zaeva u makedonskom Sobranju obišao je svijet, ali najviše je potresao region. Toliko, da je Aleksandar Vučić spakovao večernju užinu i odlučio da situaciju prati iz zgrade Vlade, ali da se iste večeri oglasi porukama o smirivanju tenzija.
Scene koje su se vidjele u Makedoniji, narod je gledao i kada se raspadala Jugoslavija. I tada je svako otišao u svoj tabor, a u makedonsko-albanskim ćoškovima sve je veća gužva.
Dok pojedini analitičari upozoravaju da su Albanci, na krilima Tiranske deklaracije, krenuli u stvaranja treće države “Velike Albanije”, onda ni ne čudi da su političari u Srbiji zabrinuti za svoje opštine. Preševo, Bujanovac, Medveđa, ionako, već slave Dan albanske zastave.
Nakon što je unutrašnja kriza i nasljeđe devedesetih prevaziđeno Ohridskim dogovorom, gotovo prećutno su Makedonci prešli preko kumanovskog terorističkog napada. Pod tepih su gurali i izjave pojedinih poslanika američkog Kongresa, koji su zagovarali podjelu države.
Takve izjave i otvoreno miješanje stranih faktora u situaciju u Skoplju, doveli su do toga da se prosječan Makedonac osjeća iznevjereno. Učinili su sve da ih Evropa prigrli: glasali su za nezavisnost Kosova i ulazak u UNESKO. Zauzvrat, kako sada stvari stoje, profitiraće samo albanska strana.
"Neke od karakteristika su da su Albanci strpljiv narod, koji sluša određene preporuke svojih lobista. Prije svega mislim na SAD, jer su zahvaljujući njima, između ostalog, Albanci dobili drugu državu na Balkanu. Moja praksa iz Makedonije govori da, i kada ima neki problem, poslije obavljenog razgovora sa ambasadorom Amerike situacija se vrlo brzo promijeni", rekao je Zdravko Begović, bivši ambasador BiH u Makedoniji.
Priča oko Velike Albanije, slučajno ili ne, opet je regionalna tema broj 1. Tiranska deklaracija, koju su potpisale sve albanske partije u Makedoniji obavezuje ih da albanski jezik postane konstitutivan, a da isti predznak nose i Albanci u Makedoniji, te da stave nacionalne interese ispred partijskih želja.
Nije tako nevjerovatan scenario i da albanska manjina u Crnoj Gori počne da traži svoja prava. Ako se uzme u obzir da je od 130 pozicija u prošloj vladi, od ministara, savjetnika i zamjenika, Albanac sjedio u samo jednoj, cijena za lojalnost koju bi Milo Đukanović mogao da plati, nakon što je na krilima bošnjačke i albanske manjine stigao do većine, pa na kraju krajeva i do nezavisnosti Crne Gore, mogla bi da zavisi samo od albanskih apetita.
"Oni su upravo juče dobili ono za šta se bore dugi niz godina, a to je samostalnost u opštini Tuzi. Oni se bave svojim ciljevima, koje žele da ostvare, mnogo mudrije i mnogo civilizovanije od svojih sunarodnika u regionu. Oni traže ono što njima pripada i od građanskog dijela Crne Gore svakako imaju podršku", kaže Boris Raonić iz Građanske alijanse Crne Gore.
A da smo prije ili kasnije na Balkanu svi povezani, dokazuje drugi snimak sinoćnje gužve. U prilog tome da ni Hrvatska nije daleko, dokaz je dao jedan od huligana u Sobranju, koji je, pišu hrvatski portali, na sebi nosio majicu sa natpisom “Za dom spremni”.
A dok se i u Zagrebu pitaju - može li se kriza u Makedoniji preliti na region- ne treba isključiti mogućnost da je krvava glava Zorana Zaeva, nažalost, rezultat krize u EU, koja se prvo i najjače osjeti u zemljama koje pucaju po etničkim šavovima.
