Kada bi zdravstvo Srpske otvorilo karte, moglo bi se reći da je, prije samo nekoliko mjeseci igralo sa “lošom rukom”.
Fond zdravstvenog osiguranja grcao je u dugovima, bolnice i domovi zdravlja mjesecima nisu uplaćivali ni marku doprinosa, a ministar je glasno najavljivao velike reforme.
U svom tom haosu, radnici, ali i pacijenti, uglavnom su ćutali. Iako se danas, barem ako je vjerovati brojkama koje stižu iz Fonda zdravstva, ali i iz nekih bolnica, sreća okrenula, poslije dugog zatišja, potpuno neočekivano, stiže ljekarska buna.
Zvornički doktori danima štrajkuju i protestuju zbog smjene direktora, a sve to ispraćeno je kolektivnom ostavkom načlnika. Bilo tu politike ili ne, bez obzira na motive, od mnogih kolega stiže im bezuslovna podrška. Razloga za pobunu, kažu, u svakom slučaju, ima bezbroj, i to u svakoj bolnici.
"Tu je jedan paradoks Vlade RS. Vi smjenjujete ljude koji su poslovali dobro, pozitivno, a donijeli ste odluke da ćete smjenjivati one koji posluju negativno. Nažalost, dešava se da smijenite nekog ko je kvalitetan, a ostavite nekvalitetne", rekao je Ranko Palačković, predsjednik strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara.
Činjenica je da je Fond zdravstva značajno smanjio deficit, da su neke bolnice krenule da uplaćuju doprinose, i da pare odnekud dolaze. Činjenica je i da će, od deset, samo dva doma zdravlja biti na trezoru, i da, očigledno, u izbornoj godini za bolne reforme nema dovoljno hrabrosti. Kada sve stave na papir, ima i onih koji, bez obzira na probleme, ne vjeruju u pobune.
"Oni koji misle da su oštećeni, imaju pravo da se institucionalno bore za svoja prava. Mislim da je to ružna slika koja se prezentuje javnosti, da zdravstveni radnici na takav način traže svoja prava. Moraju da budu svjesni da Vlada RS neće svoje odluke promijeniti, i da trebaju da se vrate svojim poslovima ", navodi Milenko Granulić, predsjednik sindikata radnika u zdravstvu RS.
Logično je i pitanje zašto se smjenjuje baš zvornički direktor, kada ih toliko posluje sa debelim minusom? Pitaju li se išta ljekari, barem oni koji, uprkos zdravstvenom kolapsu, odlučuju da ostanu u Srpskoj? Iako statistički ide nabolje, realno gledajući, neko opipljivo poboljšanje ne osjećaju ni pacijenti, ni doktori. Nezapamćen slučaj i još jedna buna desila se nedavno u Doboju, kada je direktor bolnice vratio milion maraka Fondu zdravstvenog osiguranja, jer nije dobio dovoljno za doprinose. Na kraju, ipak, i ta bitka je izgubljena.
"Ja iskreno nisam primjetio nikakvo poboljšanje. Samim tim što je od nas bilo traženo da potpišemo da direktor prethodnu platu pusti bez doprinosa, na šta mi nismo pristali, plata je opet bila bez doprinosa. Tako da ja nisam osjetio. Ima dosta ljudi koji moraju ići u penziju, i koji su na mojoj strani. Ne moraju ni pustiti platu, neka nam barem uplate doprinose", rekao je Jovica Mišić, hirurg u JZU Sveti aspostol Luka, Doboj.
U brojke odavno malo ko vjeruje. Naročito kada su statistika i realnost u opasnom raskoraku. Možda su i najbolji pokazatelj koliko nam dobro ide dupke pune škole stranih jezika, sa učenicima zdravstvenim radnicima. Sve u svemu, iako na papiru poboljšanja ima, klinička slika zdravstva je i dalje poprilično anemična.
