Baš kao u poznatoj seriji - potraga za porodičnim blagom uspješno je okončana, ali manje spektakularno i bez ćupa punog zlata, jer se završila u jednoj paljanskoj garaži.

Originalno slovo Dejtona opet je u žiži političkih dešavanja i to bukvalno, jer je dejtonski sporazum sa originalnim potpisima pronađen nakon dugodišnje potrage.

Pronalazak je upratio niz apsurda, karakterističnih, izgleda samo za ove krajeve: Željko Kuntoš, koji je osumnjičen da je u svojoj kući skrivao originalni tekst na engleskom jeziku i nudio ga na prodaju tvrdi da to nije istina i da mu je dejtonsku fasciklu prije 18 godina dala jedna državna službenica. Kako je to moguće?

"U Francuskoj imate organizovanu policiju u sedam nivoa. Tačno se zna koji nivo kad počinje i do kad radi i ko preuzima. E to je ono što se mora definisati unutar BiH između različitih vrsta institucija i onda sasvim sigurno sistem bude funkcionalan neće se moći ovako u garaži drži.A evo i kad se to desi, devijacije se svugdje dešavaju – kakava će sad biti reakcija države na to, kakva će biti sankcija, kazna?", rekao je
Dragomir Jovičić, stručnjak za bezbjednost.

"Volio bih, iskreno, da istraga pokaže nalogodavce, podstrekače – odnosno da li je ovaj kod koga je dokument pronađen usamljen u činjenju tog krivičnog djela ili tu postoji lanac ljudi koji su mislili da zarade na onome što je Republici Srpskoj jako stalo", navodi Predrag Ćeranić, ekspert za bezbjednost.

Apsurdi iz Bosne i Hercegovine i ovaj put su zainteresovali medije pa je o vaskrslom Dejtonu pisao i region.

Tako je procurila i nepotvrđena informacija da je nestali sporazum još “ljetos pronađen u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine i da se nalazi u sefu arhiva te institucije”. Medijske spekulacije idu tako daleko da je u Predsjedništvu pronađen navodno “iza nekog kauča” i to u vrijeme molerskih radova.

Dragan Mektić je išao dalje pa je uz vozača optužio i ljubavnice za skrivanje, a sva nagađanja inspirisala satiričare sa tvitera. Pa smo tako u moru ironičnih statusa naučili da je Dejton najvjerovatnije pronađen između stripa Alan Ford i magazina “Burda”.

"Čitava priča jeste tragikomična u tom smislu da mi pratimo ovo kao dešavanje u nekakvom filmu gdje se gube dokumenti, nalazi ih neko, pokušava preprodati, ne znamo čiji su – dobijamo kontradiktorne informacije a tragično je u tom smislu što se radi o zvaničnom državnom dokumentu i međudržavnom sporazumu", navodi
Adnan Huskić, politički analitičar.

Ono o čemu niko ne piše jeste da nas je sve zajedno zabavila obična banalnost i papiri koji su davnih dana prevedeni i publikovani u javnosti. Odjednom se i u komšiluku pitaju gdje je njihov original, zadužuju se ministrastva, pretražuju ladice. Ili je, kao što to obično biva, u pitanju samo skretanje sa pravih tema i teških životnih pitanja. Teško je da će u čitavoj priči biti iznenađenja pa i utvrđivanje bilo čije odgovornosti.

Jedino ćemo na kraju, kao što reče neko na Fejsbuku, možda čak i platiti ležarinu za osamnaestogodišnje čuvanje istorijskog dokumenta.