Da li zbog izborne godine u kojoj se, kao po pravilu, uvijek nađe neka tema koja nacionalno stavi ispred egzistencijalnih problema građana, tek, ponovo su se usijale strasti u BiH.
Žarište je, zahvaljujući ''Srbskoj časti'' i njihovom, navodnom, paravojnom djelovanju i vezama sa vlastima, ovog puta u Republici Srpskoj. Malo ko se zbog njih nije oglasio i taman kad samo pomislili da su svi rekli šta su imali, stigli su SDS-ovci sa informacijama da ''Srbska čast'' priprema spisak nepoželjnih, na kome su i neki njihovi istaknuti članovi - lider stranke ali i ministar bezbjednosti BiH. I nakon te prašine, danas - niko ništa. Valjda po onoj staroj ''Svakog čuda tri dana dosta'', u ovom konkretnom slučaju samo jednog dana, mnogi se pitaju kakve koristi iko ima od ovakvih poteza? Šta god da je pozadina priče oko ''Srbske časti'', od nje najmanje koristi imaju građani i Republika Srpska u koju se svi kunu.
"Sve predizborne kampanje takozvanih nacionalnih partija, riječ je u stvari o oligarhijama nacionalnim, nastoje pred izbore da proizvedu strah, da bi na osnovu straha homogenizirali sopstvenu naciju ili biračko tijelo i time ostali na vlasti. Rezultat znamo- nikakav", rekao je Žarko Papić, politički analitiočar.
"Takva organizacija definitivno ima neki značaj za vladajuću partiju. Kakav, ja to ne znam u ovom momentu. Ono što je bitno je da građani RS se definitivno osjećaju nesigurno zbog takve situacije, i ta situacija zapravo povećava osjećaj nesigurnosti, zbog kojeg najveći broj ljudi i odlazi iz RS, zbg osjećaja nesigurnosti", rekao je Aleksandar Trifunović, urednik portala "Buka".
Malo je onih koji su se, kuvajući takve priče, zapitali da li će novonastali imidž RS, kao nesigurne, otjerati i ono malo stranih investitora, a one potencijalne potpuno obeshrabriti da u RS išta ulože. A ko da ih krivi? Ko bi, iole svjestan svega, donio svoj novac u Republiku za koju neki pričaju da joj je sporno i ime. Među njima i Valentin Incko, koji bi, kao predstavnik međunarodne zajednice i, na papiru, tumač Dejtonskog sporazuma, trebalo da čuva mir. Naprotiv, na vatru je dodao ulje, kada je u gostovanju na jednoj sarajevskoj televiziji, izjavio da mu ime Srpske smeta. Ako se u obzir uzme da “Republika Srpska”, upravo tim riječima, crno na bijelo stoji u tom istom Dejtonskom sporazumu, pitanje je koliko taj isti mir Valentin Incko čuva na ovaj način.
"Da li to znači sad da se rekostruiše Dejtonski sporazum, jer ne može bez rekonstruisanja da se mijenja ime. Ako je to nešto što želi Valentin Incko onda mora da kaže kako je to zamislio. Tako da imamo jednu situaciju vrlo neozbiljnih izjava", navodi Aleksandar Trifunović.
"On je time sad na ovaj ili onaj način sad proizveo strah u RS, da će neko ukidajući ime, prethodno se ukidao dan RS, krenuti na ukidanje RS. Dakle on se nehotice, pretpostavljam, neoprezno uključio u predizbornu kamapnju proizvodnje straha", kaže Žarko Papić.
Do izbora u oktobru je ostalo još punih osam mjeseci. Ako se najjače karte, po pravilu, ostavljaju za kraj, pitanje je kakve još ratno-hušačke, i nacionalizmom obojene priče možemo da očekujemo. Ono što ne možemo da očekujemo je da će nakon izbora biti išta mirnije, jer sledeći dolaze za samo dvije godine, a kampanja u RS ne miruje ni trena. O ratu će se, tako, i dalje pričati, iz funkcionerskih fotelja, Republici Srpskoj će se, i dalje, osporavati i ime i rođendan. Oni koji vatre lože, od njih će i dalje kupiti političke poene. A oni koji u Srpskoj žive i preživljavaju, i dalje će autobusima preko granice, jer tamo se, ako ništa drugo, osjećaju sigurnije.
