Sve je počelo prije više od četiri mjeseca, a priču o kupovini luksuznih limuzina prvi je plasirao ATV. I to iz ugla da je nesuvislo da skupa auta nabavljaju resori koj to, po rezultatima, najmanje zaslužuju. Nakon objavljenih priča, za ministarska auta zalijepiše se i restartovci, do tad poprilični anonimusi. Hjihova ideja, na krilima protesta, pretvorila se u peticiju o tome da svako kupljeno vozilo funkcioneri ne plate više od 50 hiljada maraka.
I dok su od Lejle Rešić dobili korpu, a od zvijezde prošlogodišnjih lokalnih izbora Konstantina Savića, zeleno svjetlo – svoju ideju plasirao je i predsjednik Republike. Odnosno, da se ozakoni da od ukupnog kolača koje funkcioner potroši za novi auto, 10 odsto uplati na račun Fonda solidarnosti. Po toj logici političari bi trebali da redom kupuju Rols Rojseve, kako bi u javnosti izgledali što humaniji.
"Volio bih da je predsjednik precizirao taj svoj prijedlog da se 10 odsto od vrijednosti nabavke auta uplaćuje u fond, kako je on to rekao, da kaže odakle će se obezbijediti tih 10 odsto? Jer ovako kako je rekao, kako sam ja shvatio na prvu, praktično ispada da se kupuje auto od 100 hiljada maraka i pare se vade iz jednog džepa, a tih deset posto, deset hiljada iz drugog džepa izvaditi", kaže Darko Momić, novinar.
Kad se podvuče crta, sve se na kraju grabi iz narodnog džepa jer političari auta ne kupuju od svoje plate već iz budžetskih rezervi. Bez obzira na činjenicu da Fondu solidarnosti zaista treba svaka marka – opravdanja onih koji nemilice troše da bi se vozili u luksuzu daje nam za pravo da posumnjamo u iskrene namjere svakog od njih. Zašto bi “audi” trebalo da bude statusni simbol jednog ministra? Zato što to ministar kaže? Zašto se onda u skupim automobilima ne voze vrhunski doktori, vrhunski profesori, ili vrhunski novinari?
"Kad javnost izvrši dovoljan pritisak na političke strukture na vlasti, kada zagrabe po njihovom luksuziranju i bahaćenju onda pokušavaju da to ublaže pronalazeći kao neka humana rješenja što apsolutno nije dobar način da se rješavaju socijalna pitanja", rekao je Vladimir Šušak, novinar.
Jedan od pionira kad su ovakve i slične ideje u pitanju je Aleksandar Džombić. Kao premijer, dva mjeseca prije nego što će Željka Cvijanović preuzeti Vladu, donio je odluku da plate direktora ne smiju biti veće od 2.700, a da će se ubuduće, najviše šezdeset hiljada maraka izdvajati za kupovinu novih auta u voznom parku Vlade. Na primjeru Predraga Gluhakovića, Daneta Maleševića, Lejle Rešić i Milenka Savanovića – lako može da se zaključi da je Džombićeva odluka u Vladi brzo zaboravljena.
"Naravno, ja sam protiv rasipništva u bilo kom smislu ali funkcionalnost institucija se mora osigurati ali mislim da bi bilo dobro i ja ću to predložiti da u okviru zakona koji će sad u septembru ići, da se predvidi da za svako nabavljeno auto koje u javnom sektoru, javnim preduzećima, ustanovama, opštinama se odvoji 10 odsto za taj humanitarni fond. A ovi koji sada prave te političke akcije po tom pitanju mogu da razumijem - ali nije im neka ideja", rekao je Milorad Dodik, predsjednik RS.
"Mislim da je dobar prijedlog i da će taj prijedlog dobiti punu podršku i pozicije i opozicija. Naravno, apsolutno će i moje ministarstvo to podržati jer praktično mi pokazujemo taj jedan senzibilitet, posebno predsjednik pokazuje senzibilitet kroz organizaciju određenih donatorskih večeri kada je u pitanju pomoć djeci sa posebnim potrebama i ovo je jedan od načina da taj fond ojačamo", kaže Milenko Savanović, ministar rada i borčako-invalidske zaštite.
A mnogi se sjećaju i poteza Aleksandra Vučića koji je kao predsjednik Vlade Srbije, prije tri godine, prepolovio vozni park u javnom sektoru sa 50 na 25 hiljada vozila. A u ministarstvima je sa tadašnjih 315, broj vozila prepolovio na 150. A sve zbog fiskalne konsolidacije i ušteda. Kod nas očigledno nema krize. I dok se neko ne sjeti da uradi istu ili sličnu stvar, raspisaćemo još ko zna koliko javnih nabavki.
