Tema dana: Šta bi sa smanjenjem lokalne administracije?

Autor Tanja, ATV

Objavljeno: 20:02, 19.05.2017

Dok u lokalnim zajednicima tvrde da se bore za svako radno mjesto, čeka se i da počne borba sa viškovima u lokalnim administracijama. Plan postoji, a o tome hoćemo li ga vidjeti i u praksi, u Temi dana, Tijana Kecman:

Višak administrativnih radnika u Srpskoj mogao bi da naseli jednu prosječnu varošicu. To je problem za koji svi znaju, ali niko s njim da se uhvati u koštac.

Neke ranije procjene su da, samo u lokalnoj administraciji, za čak 1.900 zaposlenih ne bi trebalo da bude mjesta. Novi Zakon o lokalnoj samoupravi, bar na papiru, tome bi trebalo da stane u kraj. Dao je jasna uputstva: do kraja 2019. godine odredba “tri administrativna radnika na 1.000 stanovnika” mora da se ispoštuje.

Načelnici, po svemu sudeći, ne žure. A i zašto bi, jer se nadaju da će se za tri godine stvari riješiti same od sebe, i to uz čuvenu opasku – “prirodnim odlivom”.

“Jedan dio ljudi će odlaziti u penziju. Svi radnici su u stalnom radnom odnosu, teško je bilo koga ostaviti bez posla. Neko je već, što kažu, potrošen čovjek, i ne može davati doprinos kao što je davao prije 20, 30 godina. Tako da ćemo o tome morati voditi računa kad budemo govorili o racionalizaciji”, kaže Zdenko Sakan, načelnik opštine Kotor Varoš.

Rečenica – niko tačno ne zna koliki je višak, djelimično bi mogla da bude tačna. Pošto rezultate popisa, zbog nerezidentnih državljana, nismo priznali, svaki pokušaj prebrojavanja bio bi uzaludan.

Priznali popis ili ne, stotine činovnika, što na lokalu, što na republičnom nivou, definitivno bi trebalo da dobiju nazad radne knjižice. A upravo se za nepriznat popis hvata većina načelnika i gradonačelnika, valjda u želji da neophodne i, sasvim sigurno, nepopularne rezove, makar malo odgode.

“To će proizvesti popriličan broj problema. Mi smo već Ministarstvu uprave, čim su objavljeni rezultati popisa entitetskog zavoda, uputili pismo. Očekujem da za mnoge stvari, od broja komunalnih policajaca do broja zaposlenih, ovi rezultati ne mogu biti relevantni”, rekao je Igor radojičić, gradonačelnik Banjaluke.

Zašto smo tek 2016. konačno ozakonili administrativne rezove, niko tačno ne zna. Možda zbog činjenice da je pritisak stigao i iz međunarodne zajednice. Iako u Ministarstvu uprave tvrde da registar javnih službenika postoji, stručnjaci kažu da ga nemamo, i da su baš Evropska komisija, MMF i Svjetska banka te institucije koje traže uvođenje reda i smanjenje očigledno predimenzioniranog administrativnog aparata.

Jasno je da nije lako poslati kući toliko ljudi iz raznoraznih uprava, sudova, agencija, zavoda i opština.

“Svaka ona opcija koja bi se odlučila na ozbiljne zahvate u ovoj, i te kako osjetljivoj oblasti, imala bi problema sa plasmanom svojih ideja, sa afirmacijom svojih politika, odnosno najkonrektnije moguće, imale bi problema kod glasačkog tijela, jer je to populacija za koju je vezan niz drugih članova njihovih porodica i slično. Tako je svuda u svijetu, nije samo kod nas. Svako onaj ko bi najavio značajnije rezove u administraciji, on bi gubio glasove, to je zasigurno”, kaže Nevenko Vranješ, profesor Fakulteta političkih nauka Banjaluka.

Ako je za utjehu, administracija u Srpskoj u zajedničkoj nam državi svjetliji je primjer. U nekim od bh institucija, i po sedam činovnika sjedi u fotelji za jednog. U Federaciji, ali i na državnom nivou, radnicima nisu smanjeni koeficijenti, minuli rad i ostale naknade.

Na svim nivoima zapošljava se na desetine ljudi, često i bez konkursa, i to apsolutno niko osim medija i nevladinih organizacija više i ne prati. Do sada se sve završavalo na slovu i upozorenju službi za reviziju javnog sektora. Koje, po svemu sudeći, nikoga nisu nagnale ni da se zapita, a kamoli da za nešto odgovara.

Ostavite komentar:
Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedInEmail this to someone