Tema dana: Slučaj “Akmad” – zašto vlasti puštaju teroriste?

Autor Tanja, ATV

Objavljeno: 20:06, 24.08.2017

Ako bi, kojim slučajem, i nas zadesilo što i Barselonu prije samo nekoliko dana, kada su kombijem usmrćeni slučajni prolaznici, i BiH bi možda postala top tema u svjetskim medijima. Svoje mjesto pred kamerom i tad bi našli ministri i kojekakvi stručnjaci, ponavljajući ono čuveno: “Bezbjednosne službe rade sve što mogu”. A teško da je tako.

Da jeste, ne bi BiH postala jezgro povratnika sa sirijskog ratišta. Ruku na srce, i na pravu sreću, nismo još doživjeli sudbine Francuske, Njemačke ili Španije. Ruku na srce, i nismo ni Francuska, ni Njemačka, ni Španija. Ipak, teroristi nam na kućni prag dolaze kao naručeni, a mi ih uz tapšanje po ramenu, vraćamo odakle su došli.

Nikom nije palo na pamet da ruskog državljanina, osumnjičenog teroristu Abdurazakova Akhmada, koji je sa Sarajevskog aerodroma juče ujutru vraćen u svoju matičnu zemlju, u pokušaju ulaska u BiH zadrži i ispita. Naše je, izgleda samo da mu ne damo preko granice, pa ako pukne kod komšije, ionako nije naša briga. A itekako jeste.

“Ako je neko sklon terorizmu, ako imamo argumente da je to lice vršilo terorizam, onda nije bilo dovoljno da ga vratimo. Ako smo ga deportovali, onda smo ga morali saslušati i pod pratnjom policije deportovti njegovoj zemlji”, kaže Dragomir Jovičić, profesor na Fakultetu bezbjednosnih nauka u Banjaluci.

“Nikad opreza viška. Prema tome, mi moramo da postupamo u svaku sigurnosnu prijetnju, pri njamanju mogući rizik, u ovom slučaju, vraćanju ove osobe, da koristimo sve svoje potencijale i zakonske mogućnosti”, objašnjava Nedžad Korajlić, dekan Fakulteta za kriminalistiku u Sarajevu.

Nisu Nijemci ludi, reče onomad ministar Mektić, komentarišući deportovanje braće Hodžić iz Njemačke. I oni, na kraju, završiše u BiH, bez lisica na rukama. Opravdano se javnost pita: Pa ko, ministre, onda jeste lud? I dok se od terorizma sve teže brane i vojno i ekonomsko snažniji, ovdje su svi uvjereni da nama niko ne može ništa . A nije BiH imuna na terorističke napade. Naprotiv, čulo se Alah Uekber i u Zvorniku i u Bugojnu.

Mevlid Jašarević, preko granice je, za razliku od Akhmada, mogao, i to nekoliko puta, da bi na kraju zapucao u po Sarajeva. Sve su njih bezbjednosne službe, navodno nadzirale i analizirale. Moglo bi se reći da bi se od silnog nadzora znalo i kad i gdje će ko da zapuca, pa i sa koliko metaka. I bi, samo kada bi osim tog nadzora radili još nešto.

“Pa nije dovoljno reći da samo nadziremo. Nadzor jeste neophodan, naravno da država putem svojih organa, prije svega policije, nadzire šta ko radi. E sad, nadziiranje, samo po sebi je pozitivno, ali treba znati u kom trenutku preduzeti neku sljedeću aktivnost, to je znači kriminalistička obrada, privođenje, podnošenje prijave, procesuiranje”, ističe Jovičić.

“Tolika Francuska niti Amerika, sa svojim bezbjednosnim agencijama ne mogu i nisu mogli zaustaviti napad naših vojnika, Allahovih robova mudžahida na vas i vaše države, pa kako da vi sa svojim jadnim agencijama to uradite?” podrugljivo objaviše islamski ekstremisti na jednoj od internet stranica poslije napada u Parizu.

I ne treba po upozorenje dalje od svog dvorišta. Ali malo koga je uznemirilo i to što je ulicom Zenice, desetogodišnji dječak, u pratnji porodice nosio zastavu koja nedodoljivo podsjeća na zastavu terorističkog ISIL-a.

Jasno je da nešto ne fukncioniše. I ne samo zato što nam je poluprazna budžetska kasa. I ne samo zato što nam obavještajci spavaju zimskim snom. Problem je i što u BiH ni oko terorizma niko ne može da se dogovori.

Nakon svađe Dragana Mektića i Gorana Salihovića, u zaborav je pala i udarna grupa za borbu protiv terorizma. A nekad su se svako malo hvalili sastancima. Još jednom su, tako, terorizmu, put popločale političke peripetije.

Izneseni komentari su lični stavovi autora i ne predstavljaju stav redakcije ATV portala.
Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedInEmail this to someone